Page 135 - Kuran

* 76. I on poče s vrećama njihovim, prije vreća brata svoga, a onda izvadi
čašu iz vreće brata svoga. - Mi poučismo Jusufa da tako varku izvede. - On
po vladarevu zakonu nije mogao uzeti kao roba brata svoga, ali je mogao
Allahovim dopuštenjem. Mi uzvisujemo onoga koga Mi hoćemo, a nad
svakim znalcem ima još znaniji.
* 77. "Ako je on ukrao"- rekoše oni - "pa i prije je brat njegov krao!” I
Jusuf im ne reče ništa. "Vi ste u gorem položaju" - pomisli u sebi - Allah
dobro zna kako je bilo to o čemu govorite.
* 78. "O upravniče," - rekoše oni - "on ima vrlo stara oca, pa uzmi jednog
od nas umjesto njega! Mi vidimo da si ti dobar čovjek."
* 79. "Sačuvaj Bože," - reče - "da uzmem nekog drugog do onoga u koga
smo naš predmet našli! Tada bismo zaista bili nepravedni!”
* 80. I kad izgubiše svaku nadu, odvojiše se u stranu da se posavjetuju.
"Zar ne znate" - reče najstariji među njima - "da ste se ocu svom Allahom
zakleli, a i prije Jusufa upropastili. Neću napustiti ovu zamlju dok mi to otac
moj ne dozvoli ili dok Allah u moju korist ne presudi, a On je Sudija najbolji.
* 81. Vratite se ocu svome pa recite: O oče naš, sin tvoj je ukrao; mi
tvrdimo samo ono što smo vidjeli, a mi se nismo mogli onoga što je bilo
suđeno sačuvati.
* 82. Pitaj grad u kome smo boravili i karavanu s kojom smo došli. Mi
zaista govorimo istinu!’
* 83. "Nije tako" - reče Jakub - "u dušama vašim je ponikla zla misao, i ja
se neću jadati, nadam se da će mi ih Allah sve vratiti; uistinu On sve zna i
mudar je."

* 84. I okrenu se od njih i reče: "O Jusufe, tugo moja!" - a oči su mu bile
pobijeljele od jada, bio je vrlo potišten.
* 85. "Allaha nam," - rekoše oni - "ti toliko spominješ Jusufa da ćeš teško
oboljeti ili umrijeti!"
* 86. "Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim, a od Allaha znam ono
što vi ne znate" - reče on.
* 87. "O sinovi moji, idite i raspitajte se za Jusufa i brata njegova, i ne
gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu
milost."

* 88. I kad oni iziđoše pred Jusufa, rekoše: "O upravniče, i nas i čeljad
našu pritisla je nevolja; donijeli smo malo vrijedne stvari, ali ti nam podaj
punu mjeru i udijeli nam milostinju, jer Allah doista nagrađuje one koji
milostinju udjeljuju."
* 89. "A znate li" - upita on - "šta ste s Jusufom i bratom njegovim
nepromišljeno uradili?"

130