Page 10 - Odiseja
P. 10

Homer: Odiseja


                                 Ako čuješ za oca da živi, da će se vratit,
                                 Još za godinu jednu ustrpi, ma bila ti muka;
                                 Čuješ li za nj da mrtav je već, da nema ga više,
            290                  Onda ti u zemlju milu povratit se očinsku treba.
                                 Naspi spomenik njemu i s mnogim častima mrtva
                                 Ti ga, kako valjade, sahrani, à mājku udaj.
                                 A pošto poslove učiniš te i pošto ih svršiš,
                                 U srcu onda se tebi i duši dovijati valja,
            295                  Kako bi u kući svojoj potúći mogao prosce,
                                 Bilo s prijevarom to il' bjelòdano; prilično nije
                                 Tebi da djetinjiš još, kad nisi takove dobi
                                 Ne znaš li, kakva je slava Orèsta zapala divnog
                                 Među ljudima svim, što ubilca očeva smače,
            300                  Podmuklog onog Egista, što oca mu dičnoga ùbi?
                                 I ti se, prijane, daj ojunači. — jer vidim te krasna,
                                 I visoka te vidim, — da jednoć te hvale potomci.
                                 Nego ću ja sad k brzoj otići lađi i k svojim
                                 Druzima, koji su valj'da već zlovoljni čekajuć mene,
            305                  A ti se brini za sve i pâmti, što sam ti reko.«
                                    Razumni na to njoj Telemah odgovori ovo:
                                 »Lijepo doista zboriš, o stranče, misleć mi dobro,
                                 Kako bi otac sinu; zaboravit nikada neću.
                                 Ali pričekaj malo, iàko ti hiti se na put.
            310                  Da se okupaš u nas, da svoje razveseliš srce,
                                 Pa se u lađu vrati u duši veseo s darom
                                 Čestitim, vrlo lijepim; nek bude ti spomen od mène,
                                 Kako se prijatelji darívajū med sobom glavni.«
                                    Sjajnoka boginja njemu Atena odgovori ovo:
            315                  »Nemoj ustavljat mene, užèljeh se veće otíći!
                                 Ako l' ti srce veli, da dar mi kakovi dadeš,
                                 Daj mi ga pon'jeti onda, na povratku kada ti dođem:
                                 Nego mi lijep izbèri, da bude uzdarja vr'jedan.«
                                    Tako izrèkāvši riječ Atena sjajnòokā ode
            320                  I kao ptica uvis poletje; Telemahu hrabrost
                                 Ostavi u srcu ona i smionost te ga na oca
                                 Boginja podsjeti jače no prije. I vidjevši sve to
                                 On se udivi srcem i posluti, bog da je bio.
                                 K proscima nato odmah bogoliki otiđe junak.



                                     4. Penelopa kori pjevača Femija. 325—364.

            325                     Njima pjevaše pjevač veòma slavni, a oni
                                 Sjede mučeć; o povratku on o tužnome pjeva,
                                             18
                                 Što ga Palada  zada Atena Argejcem iz Troje.
                                 Iz gornje sobe je čula božanstvenu njegovu pjesmu
                                 Kći tad Ikàrijeva Penelopa mudra, i ona
            330                  Odmah svojemu domu niz visoke ljestve se skine,
                                 Ali ne sama, već uz nju i dvȉje su dvorkinje išle.

                   18  327. Palada je nadimak boginje Atene kao boginje rata.

                                                                                                       10
   5   6   7   8   9   10   11   12   13   14   15