Page 12 - Odiseja

Homer: Odiseja

Ako l' vam pak se čini, ugodnije da je i bolje
Čovjeka jednog rastočit imutak sve bez računa,
A vi ga troš'te, al' ja ću zazivati bogove vječne,
Ako li daje Zeus, te ima naplate djelu, —
380 Ne bi l' bez osvete vi u ovoj propali kući.«
Tako im reče, a prosci ugrizu se za usne zubma
R'ječima smionima Telèmahovīm se čudeć.
I sin Eupitov njemu Antinoje prozbori ovo:
»Bogovi doista sami, Telemaše, tako te uče,
385 Da si sad oholòrek, da govoriš smiono tako.
Ne dao tebi Kronìōn, na itačkom otoku kraljem
20
Da nam ikada budeš, po ocu kako te ide.«
Razumni na to njemu Telemah odgovori ovo:
»Da l' ćeš se na me rasrdit Antìnoje, što ću ti reći?
390 Pa ja bih ì htio primit od Zeusa kraljevstvo ovo.
21
Ne misliš zar, da kraljevstvo zlo na svijetu je prvo?
Nije kraljevati zlo, ta vladaru obogati brzo
Svakim obiljem kuća: od sviju je časniji vladar!
Ì drugīh ahejskih jošte imádē knezóvā dašto
395 Mnogo na itačkom ovom na òtoku, starih i mladih.
Svȁkī òd njīh zavládō, kad ȕmrije dìvnī Odȉsēj;
Nego ù kući našoj gospòdār jâ ću da budem,
Kući i slugam, što divni Odisej ih zarobi meni.«
Njemu Polibov sin Eurimah reče ovako:
400 »Tko će od Ahejaca kraljevati jednoć na ovom
22
Otoku, to u krilu, Telemaše, bògōvā leži.
Tvoj ti imutak nek bude, i u kući svojoj gospoduj.
Nema čovjeka toga, prekò voljē što bi ti tvoje
Na silu mogao otet imutak, dok Itaka stoji.
405 Nego sada te želim, o dragoviću moj mili,
Pitat za onoga stranca, odáklē je, kojom domajom
Diči se on, i gdje mu je rod, gdje očinsko polje?
Nosi l' ti možda glase o ocu, da dolazi veće?
Il' ga je svoja nužda navèla, da ovamo dođe?
410 Brzo je on odávdē pohitio, počeko nije,
23
Da ga poznámo, a nije na rđava obrazom nalik.«
Razumni na to njemu Telemah odgòvorī ovo:
»Povratak ocu se mom, Eurimaše, zameo sasvim;
Dođu li glasovi otkud, već nikakvom vjerovat neću,
415 Niti ću mariti više za proroštva, ako mi mati
U kuću vrača kakvog pozove i pitat ga stane.
Tafljanin onaj je čovjek, po ocu mi prijatelj glavni.
Zove se Mento i ocem Anhijalom hrabrim se diči,
Ktome Tafljana on je veslòradīh ljúdī gospòdār.«

20
387. »po ocu kako te ide« — kraljevska je čast u Homerovo doba nasljedna, ali je nasljednik preuzima
tek tada kad mu to pravo priznaju ostali plemići podložni bivšem kralju; vidi 15. pjev. st. 533—534.
21 391. Pitanje je podrugljivo jer Telemah dobro zna kakve namjere ima Antinoj protiv njega; vidi o tom
22. pjev. st. 48—53.
22
401. Vidi bilješku uza st. 267.
23 411. »a nije na rđava obrazom nalik«, tj. nije imao nikakva razloga da se boji upoznavanja.

12