Page 11 - Odiseja
P. 11

Homer: Odiseja


                                 A kad ženska dika Penelopa k proscima dođe,
                                 Stade kraj dovratnika od dvòranē građene tvrdo,
                                 Ispred obraza oba povúkla je bijeli pr'jevjes;
            335                  S obje joj stàjāše strane po dvorkinja čestita jedna.
                                 Zaplače nato ona i prozbori božjem pjevaču:
                                 »Pjesama mnogo, o Femiju, znaš, što ljude vesele,
                                 Ljúdī i bògōvā djela, što pjesmom ih slave pjevači;
                                 Takvu im zapjevaj pjesmu među njima sjedeć, a oni
            340                  Pijući vino nek šute, a ove se žalosne pjesme
                                 Mahni, koja mi srce u grudma neprestano tare,
                                 Jer bez prèbola tuga osvojila mi je dušu:
                                 Muške glave mi nema, a jednako mislim na onog,
                                 Kojem se slava daleko u Heladu razli i Argos.«
            345                  Razumni na to njoj Telemah odgòvorī ovo:
                                 »Zašto, o majko, braniš pjevaču pjevati milom,
                                 Za čim se srce mu diže? ta nisu krivi pjevači,
                                 Nego je krivac Zeus, što radljivim ljudima daje
                                 Svakome po volji svojoj, što htjedne. A tȍme pjevaču
            350                  Zamjere nije, što pjeva o nevolji danajske vojske:
                                 Ta u svijetu ljudi pohvaljuju najviše pjesmu,
                                 Što im, kad slušaju, svojom novotom najviše ječi.
                                 Deder se strpi srcem i dušom, slušaj pjevača,
                                 Jer dan povratka nije Odisej izgubio samo,
            355                  I drugi propadoše junaci mnogi pod Trojom.
                                 A sad u sobe pođi i svoje poslove tamo
                                 Gledaj, preslicu, stan, i zapòvjedi, neka za poslom
                                 Idu dvorkinje tvoje; muškarcima valja govorit
                                 Svima, a najvećma meni, jer u kući ja sam gospodar.«
            360                     Mati se udivi tome i opet se u sobe vrati,
                                 Jerbo razumnu riječ sinòvljū u srce uze.
                                 U sobe gornje ona za dvorkinjama se pòpēv
                                 Plakati za mužem stade za svojim Odisejem dragim.
                                 Dok joj sjajnòokā sankom Aténa nè ospē kanje.



                                      5. Telemah oglašuje skupštinu. 365—444.

                                                                             19
            365                     A po sjenovitim tada po dvorima prosci uzavru,
                                 Svakoga osvoji želja s Penelopom počinut mudrom.
                                 Razumni nato njima Telemah besjedu počne:
                                 »Prosci ob'jesni vrlo i žȅstokī matere moje,
                                 Sad iza gozbe se dajmo vesel'mo, nek ne viče nitko,
            370                  Jer je naslada prava pjevača slušat ovakog,
                                 Kakav je ovaj po glasu po svojem bozima sličan.
                                 À rano sjutra da smo u skupštini svi mi na s'jélu,
                                 Tamo ću vama ja bezobzìrkē 'kazat, iz ove
                                 Da se selite kuće i gozbe spremate drugdje
            375                  Trošeć imutak svoj naizmjèncē po kućama svojim.

                   19
                     365. Dvori su sjenoviti jer se već spustila noć i tama je prodrla u sve dijelove kuće, pa se sve čini kao da
                   je zasjenjeno.

                                                                                                       11
   6   7   8   9   10   11   12   13   14   15   16