Page 62 - Odiseja
P. 62

Homer: Odiseja


                                 I sam veoma dobro, Penelopa mudra od tèbe
                                 Da je neznatnija vidjet i licem i veličinom;
                                 Smrtna je ona, a tî si vjekòvita i vazda mlada.
                                 Ali i tako ja i žúdīm i željkujem svedni
            220                  Kući da svojoj dođem, da ugledam povratka dȁnak.
                                 A bog ako mi koji na iskričavome moru
                                 Razlupa lađu, i tô ću pretrpjeti noseć u grudma
                                 Strpljivo srce, ta mnogo podnesoh ì mnogo muka
                                 Izmučih veće u boju i vodi; pa ì tō nek dođe.«
            225                     Izrekne to, i nastane mrak, jer zađe već sunce.
                                 A njih uniđu dvoje unútra u prostranu spilju
                                 Pa se ljubiše slatko počivajuć oboje skupa.


                               2. Od 8. do 11. dana. Odisej gradi čamac. 228—262.


                                    A kad ranoranka zora ružoprsta osvanu veće,
                                 Odmah košulju onda i struku obuče Odisej.
            230                  A u veliki srebrn ogrtāč, obúčē se nimfa,
                                 Tanahni, ljupki ogrtač, o bedrima obvije pojas
                                 Lijepi, zlatni, a veo odozgo na glavu metne.
                                 Za put junačine tad se Odiseja postara ona,
                                 Pa mu sjekiru velju i oštru na obje strane
            235                  Mjedenu dade i zgodnu u rukama; maslinov držak
                                 Prelijep bijaše u nje i usađen, kako valjade;
                                 I bradvu ona mu dâ, što lijepo gladi, i onda
                                 Skrajnjim ga otoka krajem povèdē dugih stabálā
                                 Punim: topólā bješe nebòtičnīh, jelā i jóhā,
            240                  Òdāvno sve se dobro osúšilo zà bȓzū plòvbu.
                                 Boginja uzorita Kalìpsa kad pokaže tako
                                 Njemu dugačka stabla gdje bijahu, otiđe doma.
                                    A on stane tad sjeći i brzo je poso svršívō.
                                 Obori dvaest stabálā i sjekirom opteše zatim
                                                                        8
            245                  Pa ih ugladi vješto i mjerilom izmjeri pravo,
                                 Boginja uzorita Kalìpsa svrdlo donese;
                                 Stabla izbuši sva Odisej i zajedno složi,
                                 Onda klinima dobro i skobama utvrdi čamac.
                                 Kako bi koji čovjek, u građenju ako je vještak,
            250                  Dno zašestário za brod širok, što tovare nosi,
                                 Takve načini tada širine čamac Odisej.
                                 Rȅbra mu postavi čvŕstīm utvŕdīv ih podupiráč'ma;
                                 Napokon građenje svrši dugàčke namjestiv grede.
                                 Jošte katarku dignu i sastavi s motkom jedrènōm,
            255                  Krmilo načini k tome, da upravlja čamcem, i tada
                                 Prućem vrbovim dobro odàsvud ȍplete čamac,
                                 Obrana da je od válā, i šûšnja nasu množinu.
                                 Boginja uzorita Kalìpsa dȍnese onda
                                 Zà jedro platna, te vješto Odisej načini i to;
            260                  Koja će upravljat uža, podupirat, držat, privéza,

                   8  245. »mjerilom« — to je bila obojena uzica, koju bi radnici u poslu nategnuli da načine ravnu liniju.

                                                                                                       62
   57   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67