Page 60 - Odiseja

Homer: Odiseja

Njega zlatòtronā časna Artèmida k njemu pristupiv.
125 Kad je Demetra ono ljepòkosā slušala srce
5
I s Jasiónom legla na triput oranoj njivi
Te se obljubiti dala, i za to je začuo brzo
Zeus te pogodi njega i gorućim usmrti gromom.
Sada se srdite na me, kod mène što boravi smrtnik,
130 Kojeg sam spasla ja, na lađènōj sâm kad je gredi
Došo, jer pritisnu Zeus u iskričavome moru
Lađu njegovu brzu i razbi je gorućim gromom.
Tada mu valjani svi drugari izginu redom.
Njega pak samoga vjetar i vali nanesoše amo.
135 Njega sam njegovala i hranila govoreć često,
Besmrtnim da ću njega učiniti ì vazda mladim.
Nego kad nikoji bog egidònošē Zeusa umàći
Ne može odluci nikad ni odluku njegovu razbit.
Onda nek ide Odisej, kad nagoni onaj i veli,
140 Na trepetljivo more; al' njega otpremit ne mogu.
Jer nit' imadem lađa veslačica niti drugova,
Koji bi pratili njega po širokom plećatom moru.
Ja ću ga ipak rado poučiti ništa ne tajeć,
Da se povrati zdravo u svoju očinsku zemlju.«
145 Njoj skoròteča na to provòđāč odgovori ovo:
»Tako ga pošlji od sebe i čuvaj se Zeusova gnjeva,
Da se poslije ne bi rasrdio ljuto na tèbe.«

C. Kalipsa pušta Odiseja. 148—227.

To izrèkāvši jaki skoròteča odmah odlètī.
A k junačini zatim Odiseju gospođa nimfa
150 Otiđe, pošto je čula, što Zeus-bog nalaže njojzi.
Nađe ga na obali gdje sjedi, u očima još mu
Ne presušiše suze, za povratkom tužeći svojim
Dane gubljaše slatke, jer nè ljūbljāše već nimfe.
Nego je opet on prekò voljē noćio noći
155 U spilji prostranoj njenoj, al' nehoćak noćio s hoćkom.
A po danu je sjedeć na hridima gdje i na žalu
(Suzama, jecanjem, bolom raskidajući si srce)
Na trepetljivo more poglédao roneći suze.
Boginja ùzoritā Kalìpsa pristupivši reče:
160 »Jadniče, ovdje više tugovati nemoj, i dani
Neka ti ne ginu više, jer vrlo ću rado te pustit.
Dugih stabala daj nasijeci i sjekirom složi
Široki čamac, a rebra utvrdi nad njim visoko,
Da bi te mogao on po plavetnom nositi moru.
165 A ja ću hrane ti spremit i vode i crvena vina,
Svega ću obilno spremit, da ne bi trpio glada,
I odijelom ću tebe obúći, vjetar ću pustit,
Da se povratiš zdravo u svoju očinsku zemlju,

5 126. Jasìōn je neko niže božanstvo plodnih, žitorodnih polja.

60