Page 93 - Odiseja

Homer: Odiseja

Mene, koji sam hrom, a ljubi Aresa mrskog,
310 Jerbo je on i lijep i nogu jakih, a jâ se
Na svijet rodih slabònog (al' drugi nije mi krivac,
Nego mati i otac, — ej da me rodili nisu!).
Ali gledajte sada, gdje evo u ljubavi dvoje
U mom krevetu leže, a jâ ih žalostan gledam.
315 Ne mislim, da će htjeti počivat i časak ovako,
Ako se i ljube vrlo, al' spavat neće se skoro
Zajedno prohtjeti njima; kovarstvo i okovi njih će
11
Odvraćat moji, dok sve mi ne povrati darove otac,
Koje mu u ruke dadoh za ovu djevojku kuju;
320 Njegova kći je lijepa, al' ne zna obuzdati srca!«
Kad to Hefesto reče, u dvore mjedena praga
Skupe se bogovi vječni: Posidōn zemljòmičnī dođe,
Brzić Hermija dođe i branič gospod Apòlōn;
Boginje ne htješe doći, već od stida ostanu doma.
325 Bogovi, svakog dobra davači, pred vratima stanu:
12
U smijeh udare tada neiskazan blaženi bozi,
Kad umijeće vide Hefésta, pravog vještaka;
Tada je gdjekoji k drugu okrenuv se reko ovako:
»Nije ti u zlu sreće, — brzònogōg dostiže spori,
330 Kako je spori Hefésto ulovio Aresa eto,
Aresa najbržega od bògōvā olimpskih sviju,
Hrom umijećem svojim; al' Ares će preljubu platit!«
Dok su se bogovi tu razgovarali besjedeć tako,
Zeusovo čedo Apòlōn progovori Hermiji ovo:
13
335 »Hermija, Zeusov o sine, o pratilče, dȁvāču dobra,
Bi li hotio ì tī uz zlaćenu uz Afroditu
Čvrstim vezama sapet u postelji skupa počivat?«
Njemu skoròteča na to provođač odgovori ovo:
»Nek mi se, Apolone, daljnòmetnī strȅljāču, tako
340 Zgodi, pa goleme, triput tolìkē nek veze me stegnu,
A vi me bogovi svi i boginje gledajte tada,
Kako uz zlaćenu ja Afroditu počivam skupa!«
Tako Hermija reče, i u smijeh udare bozi.
Samo se nije smijo Posìdōn neprestano moleć
345 Umjetnika Hefésta, da Aresa iz veza pusti.
Besjedu započne s njim i progovori krilate r'ječi:
»Pusti ga, evo ti za nj obećanje od mène, da on će
Platit ti, kako je pravo med bozima, kao što želiš.«
Al' Posidónu tad rukotvorac preslavni reče:
350 »Nemoj, o Pȍsidōne zemljòmičnī, na to me nukat,
Jamstvo je rđavo to, kad za rđave jamči se tkogod;
Zar bih mogao tebe med besmrtnim bozima vezat,
Ako mi Ares utèčē i svome se ùklonī dûgu?«

11
318. Budući da je ženu zatekao u nevjeri, Hefest kani natrag tražiti vjenčane darove, kojima je od oca
Zeusa otkupio vjerenicu. Takav je bio običaj u Grka u Homerovo doba.
12
326. Na nekoliko mjesta u Homera bogovi se smiju grohotom i slatko, pa otud potječe i uzrečica »homer-
ski smijeh«, tj. neusiljen, sladak i dugotrajan smijeh.
13 335. »dȁvāču dobra«, jer Hermija daje plodnost biljkama i životinjama, a zdravlje ljudima.

93