Page 14 - Bojan Jovanović - Humanizam i Transhumanizam

Bojan Jovanović
osloboditi nužnosti umiranja, znati sve što se može znati, uživati
u neograničenim zadovoljstvima i živjeti u potpunoj harmoniji
sa drugima i sa sobom“. 20 I drugo, takođe sa iracionalnom pa i
autodestruktivnom spremnošću ljudi da rade protiv sebe, misleći
da sebi čine i hoteći doseći ono što oni u nekom svom delirijumu
životnog projekta zamišljaju da je sreća. Uzmite samo primjer
plastične hirurgije. Muškarci i žene koji su danas spremni da
ugrađuju u svoj fizikus strana tijela ili vještačke materijale,
sjutra će biti voljni da se spremno podvrgavaju
transhumanističkim poboljšanjima, to jest ugradnji implantata
kojekakvih postljudskih namjena.
Transhumanizam je utopija, transhumanista je utopista. Ovo je
još jedna utopija, najveća od svih, utopija svih utopija. U tom
kontekstu, transhumanista rabi ne prosto samo rezime svih
dosadašnjih utopija, već i nešto što je na vrhu hijerarhije potreba
– čovjekovu težnja za srećom. Utopija nema snagu ukoliko nije
u korelaciji sa ovom potrebom.
Čovjek ne treba da bude jasnovidac da bi jasno vidio ono što
se sakriva ali što ovdje-ondje najednom izbije, navre u
neskrivenosti... naime, ništa, mislimo, nije toliko inspirisano i
impregnirano mizantropijom kao takozvani transhumnanizam.
Na stranu velike riječi i retorika, pitamo se s razlogom može li
mizantropija donijeti išta dobro?
Zadatak i za nauku, a kamoli filozofiju, jeste da vidi
unaprijed, jasno viđenje unaprijed. Jasno vidjeti unaprijed,
pak, znači i vidjeti na vrijeme. To je iznimno važno, iznimno
potrebno i isto tako nedostajuće. U ovom kontekstu, i ne samo
u ovom, „izazov je znati unaprijed šta će se dogoditi ako
utopiju budemo pretvorili u realnost. Problem sa
transhumanističkim snom je u tome što njegova realizacija
zahtijeva radikalnu transformaciju ljudskog stanja, a

20 Ibid, p. 44.

60 MATICA, br. 74, ljeto 2018. www. maticacrnogorska.me