Page 2 - Bojan Jovanović - Humanizam i Transhumanizam

Bojan Jovanović
Kasirer podrazumijeva postojanje misli koja transcendira
područje čovjekova konkretnog praktičnog života, „koja se
usudila sveobuhvatnim pogledom obgrliti cijeli svemir“.
Svoju istorijsko-filozofsku premijeru, pitanje o čovjeku ima u
Sokratovoj filozofiji. Kako primjećuje Kasirer u studiji Ogled o
čovjeku, „problemi grčke filozofije, prirode i metafizike,
odjednom su zasjenjeni novim pitanjem koje kao da od tada
zaokuplja čovjekovo cjelokupno zanimanje(:..) Preostaje samo
jedno pitanje: Šta je čovjek?“.
Nakon toga, mnogo godina kasnije, Sokratovo pitanje će
galvanizovati Emanuel Kant. Kod ovog njemačkog filozofa-
idealiste nauka o moralu ima središnje mjesto i značaj. Znamo
da je Kant smatrao da su sva logička i epistemološka pitanja
zapravo supsumirana tim jednim ishodišnim i pitanjem svih
pitanja: Šta je čovjek?
Reklo bi se da na osnovu ovoga – i inače, a svakako za potrebe
ove elaboracije – možemo napraviti najprije veliku podjelu na
društva (ili „civilizacije“) u kojima, takoreći, nema
antropologije, odnosno ona unutar čijega se obujma ne postavlja
pitanje o štostvu čovjeka od strane čovjeka i na ona u kojima se
to pitanje doseže i artikuliše.
Zatim, prihvatimo, iako je posve generalizirajuća, na istoj
liniji podjelu istorije na Antiku i (poslije Hrista) Srednji vijek i
Modernost i lako će se zapaziti da je svaka od tih epoha imala
njezin odgovor na pitanje šta je čovjek.
Za antiku, čovjek je „lutka božanskog porijekla“ (Platon) i
„zoon logon ekhon“ (Aristotel); za Srednji vijek, čovjek je „mali
Bog u blatu“ i „ikona Božija“; za modernost, opet, čovjek je sve
u svemu biće nastajalo kroz enormno duge povijesne periode
kroz mehanizam prirodne selekcije i vrhunac procesa evolucije.
Sada, pak, modernost opoziva, tako nazvana, postmodernost.
Opozivajući modernost, postmodernost, skupa sa konceptom
nacije-države ili demokratije koja se podudara sa granicama

48 MATICA, br. 74, ljeto 2018. www. maticacrnogorska.me