Page 7 - Bojan Jovanović - Humanizam i Transhumanizam

Humanizam i transhumanizam
valja nam pitati/se pitati: Znači li transhumanizam konkretno
objavu kraja čovjeka, humanizmičnu likvidaciju humanizma,
smrt čovjeka... i to dakako ne samo u svijetu teorije, kao kod tzv.
strukturalista, nego i u svijetu života?
Kako bismo tačno odgovorili na to pitanje, kako bismo tako
razumno razumjeli predmetnu ili predmetnutu problematiku,
kako bismo u ovome i u svemu bili da tako kažemo „naučnici
istine“, objasnićemo najprije da se oznaka kraj može koristiti na
dva načina: kraj kao kraj i kraj kao nadilaženje ili
prevazilaženje. Ili da to izrazimo hegelijanski: „Pupoljak se gubi
u izbijanju cveta, te bi se moglo reći da cvet opovrgava
pupoljak; tako isto plod oglašava cvet za neko lažno postojanje
biljke, te kao istina biljke nastupa plod na mesto cveta“. 7
Interesantno, njemački jezik ima izraz Aufheben koji je jedna
od oni key words hegelovske filozofije i jednovremeno znači i
jedno i drugo – i ukidanje i prevazilaženje. Tako kao što „plod
oglašava cvet za neko lažno postojanje biljke“ i ideologija
transhumanizma, tačnije evolucija evolucije, oglašava čovjeka
za neko lažno postojanje transčovjeka ili postčovjeka koji na-
stupa na mjesto čovjeka.
Međutim, čovjek je čovjek.
Ipak, jasno nam je da je tome tako, došlo je vrijeme ponovne,
navodne nerazumljivosti i nesamorazumljivosti toga da je tome
tako, otvaranja tog pitanja šta je čovjek i odjave do sada
važećeg odgovora. Vrijeme u kojem živimo, sve njegove
predstave, sve to se sve više i više impregnira novim
predstavama obilježenim transhumanističkim transgresijama.
Vraćajući se na pitanje kraja čovjeka, htjeli bismo da ukažemo
da osim ovog kraja-kao-prevazilaženja, duševna i društvena
transhumanizacija podrazumijeva zapravo i nešto od kraja kao
kraja u sirovom i surovom uobičajenom smislu te riječi.

7 G. W. F. Hegel, Fenomenologija duha, BIGZ, 1974, str. 2.

www. maticacrnogorska.me MATICA, br. 74, ljeto 2018. 53