Page 6 - Bojan Jovanović - Humanizam i Transhumanizam

Bojan Jovanović
Humanizam ili humanoidizam?
Uopšte i konkretno, jedno od gnoseološki najvažnijih – možda
najvažnije – pitanje jeste ono koje se odnosi se na cilj. Pitajući
se šta je cilj mi zapravo intencionalno ciljamo suštinu ili
naprosto ono što je najvažnije u predmetu kojega smo pred-
metnuli radi sa-znanja. Sa-znati, pak, znači sa-znati ono što se
izdvaja kao najvažnije.
Ovo je pogotovo očigledno tako i tačno kada je u pitanju neki
projekat. Svaki projekat ima neki svoj cilj. Tako je naravno i
kada je u pitanju projekat transhumanizma. Pošto hoćemo jasno
da shvatimo taj projekat, mi pitamo za njegov cilj.
Šta je cilj tog projekta? Cilj ili ciljevi? Već na nivou proste
analize sadržaja, analitičar uviđa, odnosno evidentira, kako je
cilj transhumanizma najmanje dvojak. Transhumanizacija
pogađa pojedinca i mijenja ga do neprepoznatljivosti, taj
pojedinac nije više isti, takoreći nije više čovjek... ali kao
nadomještenje ima satisfakciju nekoga ko je kroz forsirano
evoluiranje postao nešto više od onoga što bijaše ranije ili po
sebi a što je odbacio.

O kraju čovjeka: Ono što iz ovoga dalje proizlazi istinito se
svodi na dvije riječi: kraj čovjeka. To je ono što je veoma,
veoma sporno kada je transhumanizam u pitanju – to što taj
termin i ono što se njime otkriva i skriva, implicira i sve više
eksplicira, konkretni kraj čovjeka. Što će reći, prihvatajući
transhumanizam mi prihvatamo kraj čovjeka, sopstveno
okončanje, svjesno/nesvjesno okončanje sopstvenog sopstva.
Povodom ovog problema i problematike, čuje se i čita i
pitanje: Da li je to i dalje čovjek? Naime, to transhumano
čeljade, produkt transhumanizacije populacije, hoćemo li i dalje
zvati čovjek i još ako ga i budemo tako zvali, hoće li takva
upotreba riječi biti iole u relaciji adekvacije? Ili ako se hoće

52 MATICA, br. 74, ljeto 2018. www. maticacrnogorska.me