Page 115 - Boris Dežulović - Jebo sad hiljadu dinara

gledao konobara iz «Siriusa» kako trči kao bez duše, bez glasa, a bogami i bez
gaća, saplitao se nesretnik kaldrmom i padao, a iza njega skakutala je sitna
Koviljanka, podvriskivala i psovala Iću. Bili su užasno smiješni, on navlačeći
hlače pred svojim
220
Jebo sad hiljadu dinara
zelenim spačekom, i ona, nabadajući na visokim petama ulaštene oblice
Muzaferovih Kuća, pokrivši rukama ravne grudi i kukajući kako će je otac
ubiti sazna li se da je bila u Muzaferbegovini.
A Muzaferbegova je kula nestajala pod vatrenom krošnjom što je cvjetala
bljeskovima divljih naranača; ljuljajući se i uvijajući uz Dubovu padinu kao što
u plićaku pod kućom ujaka Rajka uz glatke podvodne stijene lelujaju pla-meni
jezici morskih vlasulja. Pako je gledao ćas dolje, gdje je zeleni spaček nestajao
prema Musemićima, ćas gore, u veliku žarkonarančastu vlasulju što je plazila
tamnom gro-madom Dubova brda, da bi se tamo u dnu kotline utopila u
grimiznom plićaku iznad Krvopolja. Smijao se, i drhtao, i plakao, i smijao.
To nije bio Žužin spaček. Nije Žuža bila u begovini, ali bila je to njena kosa, nije
moglo biti nikakve sumnje, ti crveni pramenovi i ognjeni uvojci nad usjekom
Dubova brda i Vilaje kao među Žužinim grudima, što i sad iz onih pro-zorčića
gore razuzdano plešu u kovitlacu crvene prašine.
Uzdahnuo je plitko i bolno. Nešto ga je presjeklo u grlu. Miris benzina, baruta i
gareži miješao mu se s okusom krvi, oporoslatkastim poput medovine iz
djedovih smrekovih bačvica. Spuštao se nad Strmodolom crveni sumrak, čulo
se samo vrelo vrtloženje, pucketanje vatre i njen glas s mirisom turskog
parfema, dalek, izobličen i dubok.
- Pako, reci nešto1.
Nasmiješio se i zabacio glavu unazad. Peklo ga je grlo i teško je disao, kao da
su se na Kušljinom rancu napušili gruzijskog čaja, što im ga je Afan Kodrić
Kinez mjesecima uvaljivao kao najbolju travu na tržištu. «Jučer stigla iz
Afganistana», rekao bi Kinez. «Aha», zajebavao bi Gigi, «ravno iz Afanovog
stana». I udahnuo je tako, kroz zube, kao da travu uvlači, a onda s olakšanjem
ispustio dugačak dim toploga barutnog praha, ustajalog zraka i kiselkaste
prašine.
- U redu je, tetka Žužo - rekao je mirno. - Jebo sad hiljadu dinara.