Page 112 - Boris Dežulović - Jebo sad hiljadu dinara

pušili onaj Kinezov smrdljivi švercani marlboro od kojega je Pako kašlj ao kao
očev prastari merđan dizelaš. Sitnog, pak, nije imao zato što je sav sitniš toga
jutra potrošio u dućanu, jer ni Cvitan, niti itko u Blagajevcu nije imao
promijeniti sto njemačkih maraka.
Bez pali malla je ostao jer su noćas zaružili kod Gi-gija montirajući mu
nekakvu polovnu satelitsku antenu, gledajući skoro do zore njemačke porniće.
Sto maraka je, koliko se sjeća, dobio od maloga Hoze za stari crno-bijeli
kompjuterski monitor. Je li to bilo raskršće na kojemu je Pako odabrao svoj
put? Je li to bilo raskršće robe i kapitala, na kojemu se Hozina rođendanska
želja da sastavi računalo križala s Gigijevom željom da na satelitu gleda
porniće? Je li Pako svoj put izabrao kad je spojio Gigija i malog Hozu, onoga
jutra kad je Hozinom starom rekao da će mu Gigi dati sto maraka za stari
satelitski tanjur, a on
!!. Dio
III
njemu za tu lovu svoj stari monitor? Je li to ono što /ovu sudbinom? Izbor
putokaza na tuđim raskršćima?
Ili se, slijedeći tu cestu unatrag, na raskršću našao onog trenutka kad je
odlučio kupiti svoj prvi Mac i rasprodati sve one kante, crno-bijele monitore i
stare videoigre što su mu zauzimale pola sobe? Znači li to da je na taj put
krenuo kad mu je Keno rekao da prodaje Maca, dakle kad je na Kušljinom
rancu upoznao Kenu, dakle kad je ipak odlučio ići na dernek kod Kušlje, dakle
kad ga je Gelo nagovorio da ga vozi, jer mu je HVO konfiscirao ivranglera,
dakle kad je položio vozački ispit, dakle kad je od ujaka Raj ka za odličan
uspjeh dobio njegovoga starog stojadina, dakle kad je zamolio susjedu
Merimu da mu pomogne popraviti dvojku iz kemije?
Jer da nije išao na repeticije kod susjede Merime, in-ženjerke u tvornici
aluminija, ne bi dobio četvorku koja mu je nedostajala da razred prođe s pet,
pa ne bi dobio ni Rajkovog stojadina, niti bi polagao vozački ispit, ne bi mogao
voziti Gelu kad mu je HVO oduzeo džip, ne bi tako onoga dana išao kod Kušlje
na ranč, ne bi tamo upoznao Kenu, ne bi mu Keno ponudio svoga Maca, ne bi
zbog toga prodavao stare kompjutere, ne bi od Hoze za monitor dobio sto
njemačkih maraka, ne bi sutradan s novčanicom od sto maraka išao kod
Ćorave Žuže kupiti cigarete, i ne bi zbog te stotke i Zužinih sisa umirao ovdje,
u gomili beživotnih tjelesa, u podrumu Muzaferbegove kule baš kao na dnu
Zufkine jame.
- Nisam ga tako, samo je pao i udario glavom o stepenicu! Čuješ li, Pako?
Nisam ja! Pakooo!
A opet, ako ćemo pravo, ne bi on nikad kod susjede Merime išao popravljati
dvojku iz kemije da nije skoro svaki dan tamo bila i njena prijateljica Dana
Žužulj zvana Ćorava Zuža, točna na poslijepodnevnoj kavi svaki put
216
Jebo sad hiljadu dinara
kad bi Pako malo uranio, a uz malo sreće i bez bluze, ručnika prebačena preko
ramena, netom u crveno obojane kose. Sto je značilo da joj je susjeda Merima
upravo obo-jala kosu i da će sat vremena, dok oni uče kemiju, za istim stolom
sjediti i Žuža, da će pijuckati kavu i listati neku od onih revija što ih je Merimi
nosila iz trafike, pridržavajući dugačkim prstima maleni ručnik pod kojim bi s
vremena na vrijeme provirila crna čipka Zužinoga grudnjaka.