Page 57 - Edward Griffin - Svijet bez raka
P. 57
4 4 Svijet bez raka
Treba reći da je, nažalost, posljednjih godina konačno probijena uska cesta
preko tog planinskog dijela pa je hrana iz «modernog svijeta» doprla i do Hunza,
nakon čega su zabilježeni prvi, iako rijetki, slučajevi raka.
Godine 1927. dr. McCarrison postavljen je na mjesto direktora istraživanja
prehrane u Indiji. Dio njegovog posla sastojao se od eksperimenata na albino
štakorima kako bi se utvrdilo na koji način na njih utječe hrana Hunza u
usporedbi s hranom iz drugih zemalja. U eksperiment je bilo uključeno više
od tisuću štakora. Pažljivo su ih pratili od prvog dana sve do dvadeset sedmog
mjeseca (što kod ljudi odgovara dobi od otprilike pedeset godina), kada su
štakori koji su dobivali hranu Hunza bili ubijeni i secirani. Evo što je izvijestio
McCarrison:
Tijekom protekle dvije godine i tri mjeseca nije bilo slučajeva bolesti u «svemiru»
albino miševa, nije bilo smrti od prirodnih uzroka među odraslim životinjama i,
osim nekoliko slučajnih smrti, nije bilo smrtnosti među mladuncima. I klinički
i post-mortem pregledi ove grupe pokazali su da su apsolutno zdravi. Možda
neki od njih i imaju kakvu skrivenu bolest ali, ako je tako, nisam uspio pronaći ni
kliničke ni mikroskopske dokaze za to. 5
Spomenimo, za usporedbu, da su kod više od dvije tisuće štakora koje su
hranili tipičnom indijskom i pakistanskom kuhinjom ubrzo zabilježeni problemi
s očima, čirevi, apscesi, pokvareni zubi, iskrivljena kralježnica, gubitak krzna,
anemija, kožni poremećaji, problemi sa srcem, bubrezima i žlijezdama, kao i
širok raspon gastrointestinalnih poremećaja.
U nastavku eksperimenata McCarrison je jednoj grupi štakora davao tipičnu
hranu engleskih nižih klasa: bijeli kruh, margarin, zaslađeni čaj, kuhano povrće,
konzervirano meso i jeftine džemove i želee. To je prehrana koja se puno ne
razlikuje od one velikog broja Amerikanaca. Pored toga što su štakori oboljeli od
raznih kroničnih metaboličkih bolesti, postali su krajnje razdražljivi. McCarrison
je napisao:
Bili su razdražljivi i često su ujedali one koji su ih hranili. Bilo je očigledno da im
ne odgovara prisilan boravak u kavezu: šesnaestog dana eksperimenta počeli su
ubijati i jesti slabije među sobom. 6
Stoga ne čudi da je čovjek koji živi zapadnjačkim načinom života žrtva
kronične metaboličke bolesti raka, dok u Hunza to nije slučaj. I ako netko
sumnja da bi ta razlika mogla biti rezultat nasljednih faktora, važno je znati da
Citirao Renee Taylor, u Hunza Health Secrets (New York: Avvard Books, 1964.), str. 96-7.
6
Ibid, str. 97.