Page 103 - Ilijada

Homer: Ilijada

455 Suznu koji odvede slobode ti uzevši danak.
Kada uza stan budeš u Argosu živeći tkala
Drugoj i nosila budeš iz vrutka Meseidskog vodu
32
Ili iz Hiperskoga, - preko volje od nužde teške,
Onda će reći tko, kad vidi te suze gdje roniš:
460 ""To je Hektorova žena, konjokrotama u boju
On je prednjačio Trojcem, kad Ilij osvajan bješe.""
Tako će reći, a tebe još veća snaći će tuga
Za mužem takvim, da dan robovanja odvrati tebi.
Ali nasuti hum nek prije pokrije mene,
465 Negol' ti jauk čujem, gdje odvlače na silu tebe."
Reče svijetli Hektor te pruži za sinom ruke,
Ali se uvine sin krasnopojasnoj dojkinji na grud
I krikne, preplašiv se, kad ugleda miloga oca,
Mjedi se prestraši on i konjogrivne kite, kad spazi,
470 Kako se strašno trese na kacigi ozgo na vrhu,
Tome se mili otac nasmije i gospođa majka.
Odmah svijetli Hektor sa glave kacigu svoju
Sjajnu, presjajnu, skine i na tle je metne, te sina
Poljubi miloga svog i na rukama ponjiše njega;
475 Onda molitvu Zeusu i ostalim bozima rekne:
"Zeuse i ostali bozi, i ovome, sinu mi, dajte,
33
Da on, kako sam ja, među Trojcima predičan bude,
Snagom da bude dobar i Ilijem krepko da vlada,
Da rekne tko: ""od oca je taj valjaniji mnogo"",
480 Kad bude iz boja išo; da odoru krvavu nosi
34
Ubiv dušmana, i mati u duši da se veseli."
Reče i miloj ženi dječaka u naručje metne,
Ona se plačuć nasmije i k mirisnim grudima svojim
Privije čedo, a mužu, kad opazi, bude je žao,
485 On je pogladi rukom, progovori i r'ječ joj rekne:
"Nemoj se, neboga ženo, žalostiti odveć u duši,
Jerbo me preko sudbine k Aidu poslati neće
Nitko, a smrti, mislim, da čovjek, kada se rodi,
Uteko dosad nije ni jedan, ni rđa ni junak.
490 Nego u dvore otiđi te gledaj poslove svoje,
Prelu i tkalački stan, a i dvorkinjama naloži,
35
Neka ti idu za poslom. Muškarcima, što smo u Troji,
Svima vojevati valja, a najviše samome meni."
Rekavši svijetli Hektor sa zemlje kacigu uzme
495 S konjskim repom, a žena u dvore mila mu pođe

32 457. Prvi je vrutak u Lakedemonu blizu Sparte, drugi je u Tesaliji (ovaj se spominje i u 2. pjev., st.
734).
33 476-481. Hektor u očinskoj ljubavi zaboravlja ovdje na časak ono što je malo prije rekao o zloj sud-
bini koja čeka Troju i Andromahu. Ta je promjena čuvstva nešto sasvim ljudsko.
34 480. "odoru", tj. s neprijatelja skinutu otetu ratnu opremu.
35 491. "Prelu", tj. preslicu.

103