Page 107 - Ilijada
P. 107

Homer: Ilijada



                              Da reknem, na što me srce u grudima potiče moje.
                              Zeus visokovladni vjeri izvršit se ne dade našoj,
          70                  Nego o zlu nam radeć namjenjuje takav svršetak,
                              Da vi uzmete Troju, u kojoj krasne su kule,
                              Il' kod moroplovnih lađa da sami nađete propast.
                              Od svih Ahejaca među vama ima boljara, -
                              Kojega takova srce na mejdan potiče sada,
          75                  Neka iziđe amo, s Hektorom divnim da s' bije.
                              Ovo vam velim, a svjedok gromoglasni Zeus nek nam bude.
                              Ubije l' onaj mene dugo'rtom mjeđu, nek skine
                              Oružje s mene i sebi u duboke lađe odnese,
                              A t'jelo moje kući nek povrati, da bi me ognju
          80                  Mrtva izručiti mogli Trojanci i trojanske žene.
                              Svladam li onoga ja, - Apolon dade l' mi slavu,
                              Oružje uzet ću njemu i odn'jeti u sveti Ilij
                              Pa ću ga objesiti u hramu daljnometnog boga,
                              A mrtvo tijelo ja ću na pokrite vratiti lađe,
          85                  Neka ga tamo Ahejci dugovlasi njegovi spale,
                              Neka mu grobni hum uz Helespont široki naspu,
                              Gdjekoji potom nek reče od ljudi kasnijih brodeć
                              Na lađi punoj vesala po iskričavome moru:
                              ""Grobni je hum to junaka, što odavno pogibe veće,
          90                  Glavni što bješe junak, al' ubi ga svijetli Hektor.""
                              Tako će reći tko, i slave mi nestati neće."



                            C. Ždrijeb pada na Ajasa, Telamonova sina. 92-312.


                                 Tako im reče, a oni umuče svi i zašute,
                              Nećat se bješe ih stid, a primiti strah ih je bilo.
                              Kasno ustane tek Menelaj i zboriti počne
          95                  Grdeć i psujuć i teško iz duše uzdahne junak:
                              "Ao hvališe vi, oj Ahejke, a ne Ahejci!
                              Zlo će i gore bit zacijelo, bit će sramota,
                              Ako ne iziđe nitko na mejdan Hektoru divnom.
                              Nego se svi vi u prah i u vodu provrgli redom,
         100                  Kako bez srca ovdje sjedite, bez ikakve slave!
                              Ja ću se evo sam naoružat, a na nebu gore
                              Bogovi vječni drže u rukama pobjede uža."
                                                                        5
                              Tako im reče Menelaj i oružje krasno navuče.
                              Tu bi, Menelaje, tebi osvanuo konac života
         105                  Od šaka Hektora divnog, jer mnogo bijaše jači,
                              Da svi ahejski knezi ne skočiše ustavljat tebe.
                              I sam Atrejev sin dalekovidni kralj Agamemnon

               5  102. tj. bogovi upravljaju bitkama; to se izriče tako što se kaže da bogovi drže u rukama uža, a voj-
               ske koje se bore vuku po za jedan kraj, i koja uže k sebi povuče, njezina je pobjeda.


                                                                                                       107
   102   103   104   105   106   107   108   109   110   111   112