Page 267 - Ilijada
P. 267

Homer: Ilijada



         560                  Otev ga te mu skinut sa pleći oružje i kog
                              Nemilom mjeđu drugara, što brani ga, ubiti ondje."
                                 Reče, a oni i sami na borbu gotovi bjehu.
                              A kad sa obje strane pojačiše redove bojne
                              Trojci i Likijci, onda Ahejci i Mirmidonci
         565                  Strče se strašno povikav, da s' biju oko mrtvaca,
                              I tad oružje vrlo zazvekeće u svih junaka.
                              A Zeus pogubnu maglu navuče nad kreševo strašno,
                              Oko sina mu milog da borba pogubnija bude.
                                                                          31




                                  b. Borba oko Sarpedonova tijela. 569-683.

                                 Sjajnoke tada Ahejce Trojanci potisnu prvi,
         570                  Jer je ne najgori junak mirmidonski pogođen bio,
                              I to sinak hrabrog Agakleja divni Epigej;
                              On je u žitelja punom Budeju vladao nekad;
                              Ali rođaka vrla pogubiv k Peleju dođe
                              Vitezu pribjegarom i k Tetidi srebrnih nogu;
         575                  Oni ga s razbivojskom Ahilejem poslaše k Troji,
                              Krasnih gdje vele konja, s Trojancima bojak da bije.
                              Kad on mrtvoga zgrabi Sarpedona, sv'jetli ga Hektor
                              Kamenom u glavu udri, i čitava nadvoje glava
                              Pukne pod kacigom teškom Epigeju, i nad mrtvacem
         580                  Ničke on pade, i smrt dušogubna obaspe njega.
                              Žalost spopadne tada Patrokla za ubitim drugom,
                              Te se zaleti on kroz rtnike na jastreba nalik
                              Brzoga, koji čavke i čvorke razagnati znade;
                              Tako na Likijce ti, o Patroklo, konjiče bojni,
         585                  Jurnu tad i na Trojce zbog svojega srdit drugara.
                              I Stenelaja, sina Itemenu miloga, u vrat
                              Kamenom zgodi, te njime na vratu mu razmrska žile.
                              Svijetli Hektor uzmače, i drugi s njime rtnici.
                              Koliko dugački džilit, što čovjek izbaci snagu
         590                  Svoju ogledajući u natjecanju il' ratu
                              Među dušmanima stojeć dušogubnim, može dosegnut,
                              Toliko uzmaknu Trojci, kad potisnuše Ahejci.
                              Glauk se okrene prvi, štitonosnog likijskog roda
                              Vojvoda, i milog sina Halkonu Batikleja ubi
         595                  Ondje junačinu on, - na glasu blagom i srećom
                              Med Mirmidoncima taj u Heladi imo je dvore.
                              Iznenada okrenuv se Glauk Batikleja zgodi
                              U prsi baš po srijedi, kad goneći dogna ga veće:

               31  567-568. Nije jasno zašto Zeus prosipa maglu nad mjestom gdje se Ahejci i Trojanci bore oko tijela
               Sarpedonova, premda pjesnik kaže: "da borba pogubnija bude". Isto čini Zeus nad tijelom Patroklo-
               vim u 17. pjev., st. 268-269.


                                                                                                       267
   262   263   264   265   266   267   268   269   270   271   272