Page 269 - Ilijada
P. 269

Homer: Ilijada



                              Ko što kad muhe stanu kraj prepunih lonaca ml'jeka
                              Zujat po pastirskom stanu u proljeće, kada se sudi
                              Napunjavaju ml'jekom, - sad oni se vrzahu tako.
         645                  Sjajnih očiju Zeus od kreševa ljutoga nije
                              Odvraćo, već je borce neprestano gledo u duši
                              Misleći, snujući mnogo Patroklova radi ubića,
                              Bi li u kreševu ljutom i njega svijetli Hektor
                              Kraj Sarpeđona ondje bogolikog posjeko mačem
         650                  Te mu oružje uzo sa pleći, il' bi Patroklo
                              Mnogim umnožio još junacima prijeku muku;
                              I misleć dulje smisli, da ovo bolje će biti:
                              Neka valjani drugar Ahileja, Peleju sina,
                              Hektora oklopnika i Trojce otisne s njime
         655                  K trojanskom gradu opet i život mnogima uzme.
                              Strašljivo srce turi u Hektora najprije Zeus-bog,
                              Te on u kola skoči i bježati stane i Trojcem
                              Povikne drugim, nek bježe, jer osjeti mjerila sveta
                              Zeusova . Ni snažni tada ne ostanu Likijci ondje,
                                      34
         660                  Već se razbježe, kad kralja u kupu vide mrtvaca
                              Ranjena srca, a mnogi kraj njega još padoše drugi,
                              Kada Kronov sin strahovitu odredi borbu.
                              Onda sa pleći divnog Sarpedona oružje skinu
                              Blistavo Mirmidonci, i druzima da ga odnesti
         665                  K lađama koritastim Menetijev junački sinak.
                              Nebeski oblačnik Zeus progovori tad Apolonu:
                              "Deder, mili mi Febe, iznesi Sarpedona divnog
                              Sad iz strijela i kiv sa njega očisti crnu,
                              Pa ga odnesi dalje i okupaj tada u r'jeci
                                                                    35
         670                  Te ga ambrosijom namaž', obuci u haljine vječne,
                              Snu ga i Smrti, dvoma bliznadma, ostavi onda,
                              Pratiocima hitrim, a oboje brzo će njega
                              Pren'jeti na polje rodno u široku likijsku zemlju;
                              Tu će ga braća sahranit i rođaci i hum će grobni
         675                  Nasut i metnuti stećak, jer čast je mrtvima takva."
                                 Reče, - te oca svoga Apolon posluša dobro
                              I sa planina Idskih u pokolj strašni on siđe.
                              On iz strijela divnog Sarpedona podigne odmah
                              Pa ga odnese dalje, ambrosijom namaže njega,
         680                  Pošto ga opra u r'jeci, obuče mu haljine vječne.
                              Snu ga i Smrti, dvoma bliznadma, ostavi onda,
                              Pratiocima hitrim, prenesu ga oboje oni
                              Brzo na polje rodno u široku likijsku zemlju.



               34  658-659. "mjerila sveta Zeusova", tj. osjeti Hektor da je Zeus ovako odlučio uzevši u ruke mjerila,
               kako ih uzima u 8. pjev., st. 69-74.
               35  669. "u rijeci", valjada u Skamandru.


                                                                                                       269
   264   265   266   267   268   269   270   271   272   273   274