Page 39 - Ilijada
P. 39
Homer: Ilijada
805 Onima neka svaki zapov'jeda, tko im je vladar,
Neka ih izvodi u boj razredivši građane u red."
Tako im reče, a Hektor prepozna boginje r'ječi,
Skupštinu raspusti on, i potrče za oružjem Trojci,
Sva se otvore vrata, i vojska na polje navre,
810 - Konjici, a i pješaci, te velik urnebes nasta.
Nekakav ispred grada imade strmen brežuljak,
Na polju stoji daleko, obići se dade odasvud;
Ljudi "Bartija" tome brežuljku vele, a bozi
Besmrtni "Skakalice Mirine" kažu brežuljak;
815 Ondje se razdijele Trojanci i pomoćnici.
Trojcem bijaše vođ sjajnošljemac veliki Hektor,
Prijamov sin, iza njega junaci u oružju bjehu
Najbolji, najviše njih želeći se pobit na koplja.
Sin Anhisov Eneja Dardancima bijaše vođa
820 Valjani sin, - Afrodita Anhisu rodi ga divna
U idskim uvalama sa čovjekom spavavši smrtnim.
Ne bi Eneja sam, već Antenoru obadva sina
Bijahu s njim: Arheloh i Akamas vješti u ratu.
Koji iz Zelije bjehu, na podnožju najnižem idskom,
825 Bogati ljudi, što vodu Esepovu pijahu crnu,
Te je Trojance sin Likonov vodio sv'jetli
Pandar, kojem je luk udijelio sam bog-Apolon.
30
Koji su iz grada bili Adrestije, s Apeskog polja,
Zatim od Pitije grada, od Terije strmoga brda,
830 Te je vodio Adrest i s lanenim oklopom Amfij,
Sinovi Meropa rodom Perkoćanina, što znaše
Najbolje vračat med ljudma i nije svojim sinovma
U boj ljudogubni poći dopustio, ali ga oni
Ne htješe slušat, te smrt je odvukla ih crna i Kere.
835 Koji življahu pak po Perkoti, uz vodu Praktij,
Koji iz divne bjehu Arizbe, iz Sesta, Abida,
Te je Hirtakov sin dovodio, glava junaka,
Asij, Hirtakov sin; iz Arizbe njega su konji
Veliki riđi donesli od vode od Seleenta,
840 Vođ Hipotoj plemena Pelazga kopljonosnih bješe,
Koji su okolo građa Larise živjeli grudnog;
Vođa im bješe Hipotoj i Pilej od Aresa loze,
Oca sinovi Leta Pelazga, Teutamu sina.
Tračane vitez je Piroj i Akamas vodio u boj,
845 A njih okružuje voda hetespontska, silno što struji.
i pjevači naših junačkih pjesama ponajviše šutke uzimaju da se svuda na svijetu govori naš jezik i za-
to se u tim pjesmama ljudi našega naroda i našega jezika razgovaraju veoma često npr. s Turcima, s
Arapima, s Madžarima, s Latinima i dobro razumiju jedni druge, kao da su i to ljudi našega jezika.
Vidi u T. Maretića, Naša narodna epika str. 107. Da su trojanski pomoćnici govorili različnim jezici-
ma, to kaže pjesnik i u 4 pjev., st. 437-438.
30 827. nema se shvatiti od riječi do riječi, već ovako: Apolon mu je dao vještinu da dobro strijelja.
39