Page 44 - Ilijada
P. 44

Homer: Ilijada



                              Sam on, jer nevjerni su i prkosni njegovi sini,
                              Pa bi nedjelom koji razorio Zeusovu vjeru,
                              Pamet je mladeži vazda prevrtljiva, ali kud starac
                              Dođe, tamo on u budućnost i u prošlost gleda,
         110                  Kako će najbolje što obadvjema, stranama biti."
                                 Reče im, te se Ahejci povesele i s njima Trojci
                              Misleći, da će se sad osloboditi čemernog rata.
                              Oni ustave konje u redima i skoče s kola,
                              Oružje skinu sa sebe i na zemlju metnu ga blizu
         115                  Jedno k drugom, i malo oko njeg prostora bješe.
                              Nato do dva glasnika u Troju pošalje Hektor,
                              Janjce da brzo donesu i zovnu Prijama starca.
                              K lađama prostranim zatim Taltibija kralj Agamemnon
                              Pošalje silni i njemu zapovjedi don'jeti jagnje.
         120                  Tu Agamemnona divnog Taltibije posluša riječ.




                          B. Helena na bedemu kazuje tko je koji junak. 121-244.

                                 Irida glasnicom tada k bjelorukoj Heleni dođe
                              Nalik na zaovu njenu, na ženu Antenoru sina,
                              Sinak Antenorov nju Helikaon uze, a od svih
                              Prijama kćeri ona - Laodika - najljepša bješe.
         125                  Helenu Irida nađe gdje u sobi veliko tkanje
                              Porfirno dvostruko tka i u njega utkiva borbe,
                              Što ih konjokrote Trojci, mjedenhalje što ih Ahejci
                              Od šaka Aresovih pretrpješe zbog nje do sada.
                              Irida blizu nje brzonoga stane i reče:
         130                  "Hajde, snaho o draga, neobično vidjeti djelo,
                              Što ga konjokrote Trojci, mjedenhalje što ga Ahejci
                              Čine; prije su plačne donosili na polju bojnom
                              Jedni drugima bitke želeći pogubnog rata,
                              A sad sjede i šute, jer rat se umirio sada,
         135                  Na štit je naslonjen svak i koplje je dugačko zabo,
                              Pa će Aleksandro sada i Aresu mili Menelaj
                              S kopljima dugim izići na mejdan poradi tebe;
                              Koji od njih nadjača, on milom će zvati te ženom."
                                 Tako boginja reče i u srce pusti joj slatku
         140                  Žudnju za pređašnjim mužem i gradom, za materom, ocem.
                              Bijelim Helena tada prijevjesom obvije sebe,
                              Pođe iz sobe suze od obraza umilne lijuć.
                              Ne bješe sama, već s njome i dvorkinje iziđu dvije
                                                                              9
                              Etra, Piteju kći, i volooka Klimena uz nju.



               9  143. kad kraljice ili žene kraljevskog roda kamo izlaze, prati ih koja dvorkinja, tako je i u pjev. 22., st.
               449-461., i u Odiseji pjev. 1., st. 331. i pjev. 18., st. 207.


                                                                                                       44
   39   40   41   42   43   44   45   46   47   48   49