Page 94 - Ilijada
P. 94
Homer: Ilijada
Bud'te junaci, žestine, junaštva se sjetite, druzi!
Dok ja odem u Ilij i savjetnicima reknem
Tamo starješinama i ženama, neka se stanu
115 Moliti bozima sad hekatombe nek obreknu njima."
Tako rekavši riječ sjajnošljemac otiđe Hektor,
A kože crne, na štitu kvrgašu što mu je bila,
8
Skrajnji je obod tucko po vratu i po gležnju njega.
14. Glauk i Diomed. 119-236.
Glauk Hipolohov sin i Diomed, grlati bojnik,
120 Med vojske zađu med jednu i drugu, želeći se borit.
Kada se jedan drugom nablizu primaknu njih dva,
Onda onome riječ Diomed progovori prvi:
"Tko si, dobrikoviću, od ljudi kakvih si smrtnih?
Ta još te nikad do sada u boju, u junačkoj slavi,
125 Viđao nisam, a sada daleko si pred druge došo,
Smjelica, što si pod moje dugosjeno koplje izišo;
Djeca nesretnih ljudi sa snagom se susreću mojom!
Ako l' si koji bog s nebesa besmrtnik došo,
Ne bih s nebeskim bogom u borbu nikako zašo!
130 Nije ni Drijasov sin Likoorg jakosni dugo
Živio, - s bozima on se sa nebeskim išao mrazit;
On je po presvetom brdu po Nisejskom dojkinje boga
Mahnitog Dionisa razgonio; na zemlju štape
One pobacaše sve, kad Likoorg ljudomora stade
9
135 Tući ostanom njih, Dionis se preplaši i sam
I skoči u vale morske, a Tetida primi na krilo
Preplašenoga boga, - toliki ga drhat osvajo
Od vike čovjeka onog. Al' bozi blaženi mirni
Na nj zamrze i sin ga slijepcem učini Kronov,
140 Ne bi mu drugog života, kad omrznu bozima svima;
Ni ja sa blaženim ne bih u borbu bozima zašo!
Ako l' si koji od ljudi, što hljebac jedu zemaljski,
Bliže pristupi brže, da zapadneš u zamke smrtne."
Njemu Hipolohov sin odgovori svijetli ovo:
145 "Što me, Tidejev sine, junačino, za rod mi pitaš?
10
Kakav je lišću rod, i ljudskom je plemenu takav;
Jedno po zemlji lišće razbacuje vjetar, a drugo
U šumi brsnatoj raste, kad proljetno nastane doba.
Tako i ljudi jedni dosp'jevaju, a drugi ginu.
8 117. "na štitu kvrgašu"; vidi 4. pjev., st. 448.
9 133. "štape pobacaše", misle se bršljanom i lozom obaviti štapovi, koje su imale u rukama žene, kad
su slavile boga Dionisa.
10 145. Glauk poznaje dakle Diomeda.
94