Page 151 - Odiseja

Homer: Odiseja

Tako reče Eurìloh, a ostali povlade njemu.
Sunčeva goveda odmah izagnaju najbolja zbliza,
Jer od mrkòkljunē lađe daleko pasla nijesu
355 Lijepa goveda ona krivòrogā širokih čela.
Drugovi stanu okò njīh i bozima molitvu reku,
11
Uskinu nježnoga lišća s visoko brsnata hrasta,
Jer u pokritoj lađi ne imahu b'jeloga ječma.
Kada se pomole već i zakolju, ogule žrtve,
360 Stegana izrežu onda komáde i pretilinōm
Obviju u dva savitka i pokriju mesnim komadma.
Nemahu oni ni vina, da obliju žarene žrtve,
Nego obliju vodom i utrobe pripicat stanu.
Kada se spale stegna, kad utrobe kušaše oni,
365 Razrežu ì drugō sitno i nataknu zatim na ražnje.
Utome tvrdi sanak sa očiju meni odlètī,
Ì jā na obalu morsku i k lađi otiđem brzoj.
Al' kad pristupah k lađi na obadva uzvitoj kraja,
Onda topli dim pretilìnē zadahne mene,
370 K besmrtnim bozima tad zalelečem, ciknem ovako:
»»Oče o Zeuse, i drȕgī o blaženi, vječiti bozi,
Vi ste u nemili san me uspavali na zlo na moje,
A druzi ostavši ovdje učiniše opako djelo!««
12
Ali dugòhāljka odmah Lampètija javiti ode
375 Heliju Hiperiónu, da goveda zaklasmo njemu.
I on u srcu ljutit progovori bozima vječnim:
»»Oče o Zeuse, i drȕgī o blaženi, vječiti bozi,
Društvo Odiseja, sina Laèrtova, kaznite dajte;
Goveda zaklaše meni od ȍb'jēsti, što mi veselje
380 Bijahu, kada se ja na zvjezdano uspinjah nebo
I kad na zemlju dolje s nebesa silažah opet.
Poradi goveda tih ne dadu l' mi dostojnu platu,
Onda k Aídu idem, mrtvacima tamo ću svjetlit!««
Njemu odgovori Zeus nebésā oblačitelj ovo:
385 »»Helije, samo mi ti de svijetli bozima vječnim,
I na žitòrodnū zemlju de sv'jetli ljudima smrtnim,
A ja ću onima lađu u iskričavome moru
Žarkim gromom pogodit i na sitno ja ću je razbit.««
Od ljepokose ja sam Kalìpsē saznao sve to,
390 A ta od Hermije ču provođača, kako mi reče.
Kada do lađe već i do mora dođem, tad stanem
Drugove grdit odávdē odándē uza svakog stavši,
Ali pomoći nȅ bī, jer goveda bjehu već mrtva.
Odmah znamenja čudna pokazaše bogovi njima:
395 Goveđe puzahu kože, na ražnjima pečeno, pr'jesno
Rikaše meso, i čuti ko goveđu bijaše riku.

11
357. Lišće im je bilo potrebno da njime ospu glavu žrtvene životinje mjesto ječma, koji se inače upotreb-
ljavao u tu svrhu.
12
374. U st. 323. rečeno je za Helija da sve vidi i čuje, pa je prema tome nepotrebno da mu tko drugi dono-
si vijest o klanju njegovih goveda. Unatoč tome ovdje pastirica javlja bogu nesreću, a to je u skladu s opće-
nitim pjesnikovim isticanjem nesavršenosti bogova; vidi 8. pjev. st. 281.

151