Page 223 - Odiseja

Homer: Odiseja

9. Prvo veče Odisejevo u domu do odlaska prosaca. 304—428.

A. Pjesme i ples. Melanta. 304—345.

Prosci se na igru tada okrenuše ì pjesme ljupke,
305 Te se veseliše tako, dok nije ih večer zatèkla.
Kad ih u tàkōm veselju i večer omrkne crna,
Svjètionīka tri u dvòrani odmah se stave,
Da im svijetle, okò njīh suharke pomeću mnoge
Odavno sasvim suhe, što mjed ih ras'ječe skoro,
310 Luče metahu med njih, a poticale su plamen
Sluškinje divnog stradálca Odìseja jedna pa druga;
Njima reče Odìsēj, domìšljatō Zeusovo čedo:
»Sluškinje vi gospodara Odiseja, kojega dugo
9
Nema, — u kuću pođ'te, gdje kraljica boravi časna,
315 Ì niti predite s njome, veselite kraljicu svoju,
Sjedeć ù sobi s njom, il' grebenajte rukama vunu,
À jā ću ovima svîm zapaljívati vidjelo ovdje,
Makar i zoru oni ljepòtronū dočekat htjeli,
Neće me oni utrudit, jer ja sam veliki patnik.«
320 Na tu se riječ nasmiju i jedna pogleda drugu.
Ružno napadne na nj ljepoòbraznica Melànta,
10
Doliju kći, što Penelopa nju othranila bješe
I kao d'jete svoje odgajala igračke dajuć
Zabave srcu, al' ona Penelope žalila nije,
325 Već se umiješala ona s Eurìmahom ljubeć se s njime.
Ona riječima grdnim Odiseja napadne ovim:
»Ti si, tuđinče jadni, prošenuo pameću svojom,
11
Koji u kovačnicu otíći nećeš da spavaš
12
Niti u mjesto zborno, već ovdje govoriš svašta
330 Drsko med ljudima mnogim ne bojeć se u srcu ništa;
Vino je valjada um osvojilo tebi, il' takva
Pamet je vazda u tèbe, te naklapaš uludo samo;
13
Il' si od rȁdosti mahnit, što svlada skitnicu Ira.
Neka ti ne dođe samo od Ira valjaniji junak,
335 Žilavim rukama što bi razlupao c'jelu ti glavu,
Krvlju te silnom okáljō i iz kuće bacio tebe!«
Mrko pogledav nju Odisej dosjetljivi reče:
»Aj k Telemahu, kujo, otíći ću odmah i kazat,
Što to govoriš ti; na komáde nek isjecka tebe.«
340 Reče, i od rijèčī razbjèžē se njegovih žene.

9 314. »u kuću«, tj. gore u ženske sobe, kamo je prema st. 302. otišla već prije Penelopa.
10
322. Bestidna je Melanta prema tome sestra gruboga Melanta; vidi 17. pjev. st. 212.
11
328. U kovačnici su rado tražili zaklon beskućnici i prosjaci vjerojatno zbog topline.
12 329. »Zborno mjesto« — ovdje se misli jedna uvijek otvorena prostorija u kući, koju su u starije doba
iskorišćivali kao sklonište prosjaci i beskućnici, a kasnije se upotrebljavala kao mjesto gdje se ukućani sas-
taju na razgovor i zabavu.
13 320—333. Misli se da su ti stihovi poslije umetnuti jer žena ne može govoriti ovako drsko.

223