Page 220 - Odiseja
P. 220

Homer: Odiseja


                                 Oni govore dobro, al' poslije opako misle.«
                                    Njoj ključarica na to Eurinoma besjedu reče:
            170                  »Doista pravo si sve i valjáno kazala, d'jete!
                                 Nego kazati sinu otiđi ništa ne tajeć;
                                 Ali opèri kožu i obraze namaži prije,
                                 Nejdi, dok su ti oba ovako obraza plačem
                                 Oblita; bez kraja tužit i konca zlo je, — ta već je
            175                  Velik ti sin, za kojeg si bogove molila mnogo,
                                 Da ti ga vidjeti dadu, gdje prva niče mu brada.«
                                 Njoj Penèlopa mudra ovako odgòvorī nà tō:
                                 »Zabrinuta me tî, Eurìnoma, navraćat nemoj,
                                 Da ja operem kožu i ličilom namažem lice;
            180                  Ta svu olimpski bozi milotu uzeše meni,
                                 Otkad u koritastim u lađama onaj otíde.
                                 Nego Autònoju sad, Hipodàmiju deder mi zovni,
                                 Neka ovamo dođu, da stoje u dvòrani sa mnom,
                                                                       6
                                 Jer me je samu stid uníći među muškarce.«
            185                     Tako starici reče, a ona iz sobe ode
                                 Ženama onima kazat i ponukat, brže da idu.
                                    Sjajnoka boginja tad se Atena domisli drugom,
                                 Pa snom Ikàrija kćer Penelopu obaspe slatkim.
                                 Pade glavom te usnu, i svi joj zglobovi klonu
            190                  Na počìvāljci ondje, i besmrtne darove dâ joj
                                 Boginja ùzoritā, da motre je s čudom Ahejci.
                                 Najprije njoj krasotom ambròsijskē obraze lijepe
                                 Očisti, čime se zna krasnovjènačnā Kiterka sama
                                 Mazat, kad u kolo ljupko med Hȁrite hoće da ide.
            195                  Višu učini nju Atena i krupniju vidjet,
                                 Još je od bjȅlokosti od rezane učini bjeljom.
                                 Boginja ùzoritā učìnīvši sve to otíde;
                                 A dvije dvorkinje onda bjelòrukē iz ženske sobe
                                 Munu s bukom, i sanak Penelopu slađahni pusti,
            200                  Rukom obraze protre i besjedu prozbori ovu:
                                 »Al' me je tvrdi san poklopio jadnu i tužnu!
                                 Tako mi blagu smrt oj Artèmida časna da dade
                                 Odmah sada, da život ne gubim od srca plačuć,
                                 Čeznući za mužem milim i njegovom svakom vrlinom,
            205                  Ta med Ahejci on med svima izvrstan bješe!«


                                        B. Penelopa kori Telemaha. 206—242.

                                    Rekne i niz sobe ona niz blistave spusti se gornje,
                                 Ali ne sama, već uz nju i dvije su dvorkinje išle.
                                 Kada ženska dika Penelopa k proscima dođe,
                                 Stade kraj dovratnika od dvòranē građene tvrdo,
            210                  Ispred obraza oba povúkla je bijeli pr'jevjes,
                                 S obje joj stajaše strane po dvorkinja čestita jedna.

                   6
                     184. Kad kraljica ili žena kraljevskoga roda izlazi iz svojih odaja, obično je prati koja sluškinja; vidi npr.
                   1. pjev. st. 331.

                                                                                                       220
   215   216   217   218   219   220   221   222   223   224   225