Page 97 - Odiseja
P. 97

Homer: Odiseja


                                    Tako reče, a glasnik odnèsāv Demòdoku metne
                                 Vitezu u ruke to; on primi i veseo bude.
                                 Rukama posegnu tada za gotovim jelima oni,
            485                  I kad namire već za pićem i za jelom žudnju,
                                 Onda Demòdoku ovo Odisej dosjetljivi reče:
                                 »Tebe, Demòdoče, više od ikojeg čovjeka slavim,
                                 Il' te je Zeusova kći naučila pjevati Muza
                                 Ili Apòlōn, jer pjevaš sudbinu ahejsku krasno,
            490                  Što učiniše i što pretrpješe muka Ahejci,
                                 Ko da si vidio sam ili čuo od onog, tko vidje.
                                 Nego nastavi pjesmu o građenju drvenog konja,
                                 Kojeg je s pomoću bio Atene načinio Epej,
                                 Pa ga u tvrđavu divni Odisej lukavo spravi
            495                  Napuniv njega mnoštvom junaka, što rasuše Ilij.
                                 Ako mi o tome dobro, Demòdoče, ispjevaš pjesmu,
                                 Onda ću svuda med ljudma kazivat svima, da imaš
                                 Od boga nekoga blagog, te umiješ pjevati divno.«
                                    Reče, — i zapjeva pjesmu Demòdok potaknut bogom;
            500                  Odande zapjeva on, u pokrite kako Argejci
                                 Stupiše lađe i zatim otploviše bacivši oganj
                                 Tad na čadòre, i kako na zborištu trojanskom neki
                                 Oko Odiseja dičnog u konju sakriti bjehu,
                                 Jer u tvrđavu odvukoše konja Trojanci.
            505                  Tako je stajao konj, i mješovito zborahu mnogo
                                 Okolo njega sjedéći; a v'jeće im trostruko bješe:
                                 Ili da šuplje drvo ras'jeku nemilom mjeđu,
                                 Il' da ga na vrh povuku i nȉz vrlēti ga sruše,
                                 Ili da veliki dar za blaženje bògōvā bude,
            510                  Pa se poslije tako izvršiti doista šćaše,
                                 Jer je suđeno bilo, da propadnu, kada u gradu
                                 Bude drveni konj, a u njèmu argejski prvi
                                 Svi junaci noseć Trojancima pogubu i smrt.
                                 Pjevaše, kako grad razoriše ahejski sini
            515                  Sasuvši se iz konja, izìšāv iz zasjede šuplje.
                                 Pjevaše, kako i gdje l' je plijenio ovaj il' onaj
                                 Strmeni grad, a Odisej ko Ares kako je išo
                                                                           17
                                 S bogu sličnim junákom Menèlajem k Dejfoba  dvoru;
                                 U najžešći se boj zaletio ondje, al' opet
            520                  S pomoću viteške on Atene prȅdobī i tu.


                                         C. Pitanje za gostov rod. 521—586.


                                    O tom pjevaše pjevač božanski, al' se Odisej
                                                                           18
                                 Sav rastapo, i suze pod oč'ma mu kvašahu lice.
                                 Ko što kad žena plače obùimljūć miloga muža,
                                 Koji je pred gradom svojim, pred narodom čitavim pao
            525                  Od grada svoga i djece uzbijajuć nemili danak;

                   17
                     518. Vidi o Dejfobu 4. pjev. st. 276.
                   18  522. Odisej plače; vidi 4. pjev. st. 185.

                                                                                                       97
   92   93   94   95   96   97   98   99   100   101   102