Page 13 - Ivan Pernar - Kako je nastao novac
P. 13

Nazad u Zagrebu, bila je potpuno drugačija atmosfera, Gerhard je jutro dočekao
                 u izglancanim cipelama i odijelu, te požurio na posao. Njegov ured bio je u Trnju
                 – starom Zagrebačkom kvartu. Dok je ispijao jutarnju kavu, tajnica je pokucala na
                 vrata. „Traži vas direktorica iz sektora za obrtnike i male poduzetnike“, „Pustite ju
                 unutra“, kratko je odbrusio.
                    Tako se u njegovom uredu pojavila Božena Kolarić, skladna žena u ranim četr-
                 desetima. „Recite kolegice – što vas muči?“, nezainteresirano je upitao.
                    „Imamo puno problema sa naplatom kredita, pogotovo poljoprivrednicima“, od-
                 govorila je. „jesmo li zaštitili naše plasmane?“ brzo je replicirao. „jesmo, sva njihova
                 imovina je pod hipotekom“, osim toga, kao što ste nam i ranije napomenuli svima smo
                 davali kredite sa promjenjivom kamatnom stopom. Kako jedni nisu u stanju vraćati
                 kredite, tako drugima povećavamo kamate i djelomično pokrivamo gubitak.“
                    „Zašto se onda uznemiravate?“, upitao je. „Pa zapravo, razmišljala sam o tim
                 ljudima, zasigurno im nije lako“, odgovorila je. „To nije vaš nego njihov problem,
                 neka budu produktivniji, neka više rade i manje troše pa će moći vraćati kredite“,
                 odbrusio je.
                    Božena se povukla, pozdravila s kolegom i vratila u svoj ured. Dan je polagano
                 prolazio, Gerhard je analizirao brojeve, odnos aktive i pasive banke, tekuću likvid-
                 nost i druge parametre. Nije se puno uznemiravao. On i njegove kolege bankari
                 držali su vladu u šaci, znali su da vlada ovisi o njihovom novcu. Paradoksalno,
                 taj novac tiskala je državna institucija, odnosno narodna banka, ali ako je država
                 htjela doći do vlastitog novca, mogla je to samo preko njih. Radno vrijeme brzo
                 je prolazilo i dok je Gerhard bio duboko u svojim mislima - zazvonio je mobitel.
                 Bio je to njegov prijatelj - bankar Fausto Rasegotti, pozvao ga je na večeru u Hotel
                 Esplanade.
                    Dogovorili su vrijeme i razmijenili par riječi. Razgovor je brzo završio. Mobite-
                 lom nikada dugo ne razgovaraju, dugo se razgovora jedino o nebitnim stvarima. O
                 bitnima se pak ne raspravlja preko mobitela.
                    Gerhard je opet utonuo u svoje misli i vrijeme do sastanka kao da je proletilo.
                 „Zašto je dan tako kratak“, uzdahnuo je i pozvao službenog vozača. Sa par minuta
                 kašnjenja stigao je pred hotel, te se uputio prema restoranu. Fausto ga je već čekao.
                 „Dobra večer dragi prijatelju!“ rekao je Gerhard prije nego se stigao rukovati, Fausto
                 je uzvratio dobrodošlicu. Sjeli su se za stol i dugi razgovor je krenuo.
                    Počeli su razgovarati o financijskom sustavu i sve goroj kreditnoj krizi. To je
                 ozbiljan problem, složila su se obojica, ali kako ga riješiti. Obojica su znali manu
                 sustava za koju golema većina običnih smrtnika nikada neće saznati.
                    Naime, financijski sustav baziran isključivo na kreditu nužno dovodi do neot-
                 plativosti duga i teške kreditne krize zato jer novac za otplatu kamate nije ušao u
                 opticaj skupa sa glavnicom kredita. Budući da taj novac nikada nije ušao u opticaj,
                 on niti ne postoji – pa ga sukladno tome nije moguće niti vratiti.

                                                                                         13
   8   9   10   11   12   13   14   15   16   17   18