Page 131 - Jordan Peterson - 12 pravila za život
P. 131

svjesni.  Netko  nas  neprestano  mora  podsjećati  na  to  da  se  trebamo  ispravno

               ponašati i razmišljati. Kada skrenemo s toga puta, ljudi kojima je stalo do nas i
               koji nas vole na razne nas načine guraju natrag na stazu. Prema tome, jako je
               dobro imati takve ljude u blizini.
                    Također,  da  se  vratimo  na  pitanje,  nije  istina  da  su  svi  diktati  odraslih
               proizvoljni. To je istinito samo u disfunkcionalnomu totalitarnom stanju. Ali u

               civiliziranim,  otvorenim  društvima  većina  se  ljudi  drži  funkcionalnoga
               društvenog ugovora kojemu je cilj da se ljudi uzajamno čine boljima - ili barem
               da mogu bez previše nasilja živjeti u neposrednoj blizini jedni s drugima. Čak i
               sustav pravila koji dopušta samo taj, minimalni ugovor, nipošto nije proizvoljan
               ako  pogledamo  koje  su  alternative.  Ako  društvo  ne  nagrađuje  primjereno,

               produktivno,  prosocijalno  ponašanje,  ako  raspoređuje  bogatstva  na  iznimno
               proizvoljan i nepošten način i dopušta krađu i izrabljivanje, ne će dugo biti bez
               sukoba. Ako su hijerarhije društva utemeljene samo (ili čak primarno) na moći,
               umjesto na sposobnosti potrebnoj za obavljanje važnih i zahtjevnih stvari, to će
               društvo  biti  sklono  kolapsu.  To  čak  vrijedi  i  za  hijerarhije  čimpanzi,  samo  u
               jednostavnijemu obliku, što pokazuje da istina u svojemu temelju biološki nije
               proizvoljna.

                    Slabo  socijalizirana  djeca  imaju  grozne  živote  i  zato  je  bolje  pružiti  im
               optimalnu  socijalizaciju.  To  se  dijelom  može  postići  nagrađivanjem,  ali  ne  u
               potpunosti. Pitanje, stoga, nije treba li koristiti kažnjavanje i prijetnje. Pitanje je

               treba  li  to  činiti  svjesno  i  promišljeno.  Kako  bi,  dakle,  trebalo  disciplinirati
               djecu?  To  je  vrlo  teško  pitanje  zato  što  djeca  (i  roditelji)  imaju  vrlo  različite
               naravi i temperamente. Neka su djeca popustljiva. Silno žele ugoditi drugima, ali
               za to plaćaju svojom sklonošću izbjegavanja sukoba i ovisnošću. Druga su djeca
               žilavija i neovisnija. Ta djeca žele uvijek raditi samo ono što žele i kada to žele.
               Mogu  biti  zahtjevna,  nepopustljiva  i  tvrdoglava.  Neka  djeca  očajnički  trebaju
               pravila i strukturu i zadovoljna su čak i s krutim okruženjima. Druga, koja malo

               cijene predvidivost i rutinu, odupiru se zahtjevima čak i za minimalnim redom.
               Neka  su  djeca  iznimno  maštovita  i  kreativna,  a  druga  su  konkretnija  i
               konzervativnija.  Te  duboke,  važne  razlike  snažno  su  uvjetovane  biološkim
               čimbenicima i teško ih je mijenjati na društvenoj razini. Uistinu je sreća što se
               pored takve raznolikosti možemo okoristiti promišljenim konceptima o pravilnoj
               uporabi društvene kontrole.

                    Minimum nužne sile
                    Evo  jednostavne  početne  ideje:  ne  treba  umnažati  pravila  izvan  nužnoga.
               Drukčije rečeno, zbog loših se zakona ne poštuju oni dobri. To je etički - čak i
   126   127   128   129   130   131   132   133   134   135   136