Page 131 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

svjesni. Netko nas neprestano mora podsjećati na to da se trebamo ispravno

ponašati i razmišljati. Kada skrenemo s toga puta, ljudi kojima je stalo do nas i
koji nas vole na razne nas načine guraju natrag na stazu. Prema tome, jako je
dobro imati takve ljude u blizini.
Također, da se vratimo na pitanje, nije istina da su svi diktati odraslih
proizvoljni. To je istinito samo u disfunkcionalnomu totalitarnom stanju. Ali u

civiliziranim, otvorenim društvima većina se ljudi drži funkcionalnoga
društvenog ugovora kojemu je cilj da se ljudi uzajamno čine boljima - ili barem
da mogu bez previše nasilja živjeti u neposrednoj blizini jedni s drugima. Čak i
sustav pravila koji dopušta samo taj, minimalni ugovor, nipošto nije proizvoljan
ako pogledamo koje su alternative. Ako društvo ne nagrađuje primjereno,

produktivno, prosocijalno ponašanje, ako raspoređuje bogatstva na iznimno
proizvoljan i nepošten način i dopušta krađu i izrabljivanje, ne će dugo biti bez
sukoba. Ako su hijerarhije društva utemeljene samo (ili čak primarno) na moći,
umjesto na sposobnosti potrebnoj za obavljanje važnih i zahtjevnih stvari, to će
društvo biti sklono kolapsu. To čak vrijedi i za hijerarhije čimpanzi, samo u
jednostavnijemu obliku, što pokazuje da istina u svojemu temelju biološki nije
proizvoljna.

Slabo socijalizirana djeca imaju grozne živote i zato je bolje pružiti im
optimalnu socijalizaciju. To se dijelom može postići nagrađivanjem, ali ne u
potpunosti. Pitanje, stoga, nije treba li koristiti kažnjavanje i prijetnje. Pitanje je

treba li to činiti svjesno i promišljeno. Kako bi, dakle, trebalo disciplinirati
djecu? To je vrlo teško pitanje zato što djeca (i roditelji) imaju vrlo različite
naravi i temperamente. Neka su djeca popustljiva. Silno žele ugoditi drugima, ali
za to plaćaju svojom sklonošću izbjegavanja sukoba i ovisnošću. Druga su djeca
žilavija i neovisnija. Ta djeca žele uvijek raditi samo ono što žele i kada to žele.
Mogu biti zahtjevna, nepopustljiva i tvrdoglava. Neka djeca očajnički trebaju
pravila i strukturu i zadovoljna su čak i s krutim okruženjima. Druga, koja malo

cijene predvidivost i rutinu, odupiru se zahtjevima čak i za minimalnim redom.
Neka su djeca iznimno maštovita i kreativna, a druga su konkretnija i
konzervativnija. Te duboke, važne razlike snažno su uvjetovane biološkim
čimbenicima i teško ih je mijenjati na društvenoj razini. Uistinu je sreća što se
pored takve raznolikosti možemo okoristiti promišljenim konceptima o pravilnoj
uporabi društvene kontrole.

Minimum nužne sile
Evo jednostavne početne ideje: ne treba umnažati pravila izvan nužnoga.
Drukčije rečeno, zbog loših se zakona ne poštuju oni dobri. To je etički - čak i