Page 299 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

12. PRAVILO

POMILUJTE MAČKU KADA JE

SRETNETE NA CESTI

I PSI SU OK
Započet ću ovo poglavlje otvoreno priznajući da imam američkoga
eskimskog psa - riječ je o jednoj od brojnih varijanti osnovne špic vrste. Bili su
poznati kao njemački špicevi sve do Prvoga svjetskog rata kada je postalo

zabranjeno priznati da iz Njemačke može doći nešto dobro. Američki eskimski
psi, sa svojim šiljatim, klasičnim vučjim licem, uspravnim ušima, dugačkim
gustim krznom i kovrčavim repom ubrajaju se među najljepše pse. Također su
vrlo inteligentni. Naš pas, koji se zove Sikko (moja kći, koja mu je nadjenula
ime, tvrdi da to na inuitskome jeziku znači ,,led“), vrlo brzo uči trikove, čak i
sada kada je jako star. Nedavno, kada je napunio trinaest godina, naučio sam ga

jednu novu akrobaciju. Već je znao rukovati se šapom i balansirati poslasticu na
njuški. Naučio sam ga da te dvije stvari čini istodobno. Međutim, nismo načisto
s tim uživa li on u tome.
Sikka smo kupili kao dar za kćerku Mikhailu kada je imala desetak godina.

Bio je neodoljiv sladak štenac. Mali nos i uši, okrugla glava, krupne oči,
nespretni pokreti - te osobine automatski potiču ljude - kako muškarce, tako i
žene - da se skrbe za nj. To je posve sigurno vrijedilo za Mikhailu koja se je
također skrbila za bradatu agamu, macaklina, kraljevskoga pitona, kameleona,
iguanu i deset kilograma teška i pol metra dugačka flamanskoga divovskog zeca
kojega je nazvala George i koji je grickao sve čega bi se dočepao i često bježao

iz kuće (na veliko zaprepaštenje susjeda koji bi u svojemu sićušnom gradskom
vrtu najednom ugledali obrise toga golemog zeca). Imala je sve te životinje zato
što je bila alergična na uobičajenije ljubimce - osim na Sikka, koji je imao
dodatnu prednost što spada u kategoriju hipoalergenskih pasa.
Sikko je dobio pedeset nadimaka (brojali smo) koji su podrazumijevali

široku lepezu raznih emocija, odražavali su i privrženost koju smo mu iskazivali
kao i povremenu frustraciju njegovim životinjskim navikama. Prljavac je
vjerojatno bio moj omiljeni nadimak, ali sam jako cijenio i Zloćko, Dlakavi i
Sisalo. Djeca su ga najčešće zvala Njuškica i Skviki, ali rado su koristili i Bubi,
Miki i Snjofavac (ma koliko to bilo strašno priznati). Trenutno je u igri Bubalo -

Mikhaila ga sada tako pozdravlja svaki put kada je na dulje vrijeme odsutna. Ali
za potpun efekt treba to viknuti piskutavim iznenađenim glasom.