Page 301 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

sve samo zato što nisam pse uključio u grupu bića koje treba pomilovati. A

budući da volim pse, nema razloga da me zadesi takva sudbina. Dakle, ako ste
od onih koji vole pomilovati psa kada ga sretnu na ulici, nemojte se osjećati kao
da me trebate mrziti. Budite sigurni da i sam odobravam takvu aktivnost.
Također bih se htio ispričati svim ljubiteljima mačaka koji se sada osjećaju
uvrijeđenima zato što su se nadali priči o mačkama, a morali su čitati sve ovo o
psima. Možda će biti zadovoljni ako kažem da mačke bolje ilustriraju ono što
želim reći i da ću doista govoriti o njima u ovomu poglavlju. Međutim, prvo ću

se pozabaviti nekim drugim temama.
Patnja i ograničenja Bića
Ideja da je život patnja istina je koja je, kao što smo već spomenuli, prisutna
u nauku svake veće religije u jednomu obliku ili drugom. Budisti to izravno

ističu. Kršćani to prikazuju križem. Zidovi se sjećaju svojih patnja koje su trpjeli
tijekom stoljeća. Takvo razmišljanje univerzalno je obilježje svih velikih
religijskih sustava zato što su ljudska bića u sebi krhka. Možemo biti oštećeni i
čak slomljeni, emotivno i fizički, i svi podliježemo posljedicama starenja i
gubitka. To su turobne činjenice i vrlo je razložno čuditi se što u takvim uvjetima
uopće možemo napredovati i biti sretni (ponekad čak i htjeti postojati).

Nedavno sam razgovarao s klijenticom kojoj se suprug već pet mučnih
godina uspješno bori s tumorom. Oboje su se držali iznimno hrabro tijekom toga
razdoblja. Međutim, sada su doznali da je tumor posvuda metastazirao i da ne će
još dugo poživjeti. Možda je ovako užasne vijesti najteže čuti kada ste još uvijek
u krhku stanju i oporavljate se od prethodne loše vijesti koju ste podnijeli. U

tome trenutku ta se tragedija čini posebno nepoštenom. Zbog takvih stvari
čovjek može izgubiti vjeru i u samu nadu i to je često dovoljno da izazove pravu
traumu. Moja klijentica i ja razgovarali smo o brojnim temama, nekim
filozofskim i apstraktnim, nekim više konkretnim. Podijelio sam s njom neka
razmišljanja do kojih sam došao o pitanjima ,,zašto?“ i ,,čemu?“ kada je u
pitanju ljudska ranjivost.

Kada je moj sin Julian imao otprilike tri godine, bio je iznimno slatko dijete.
Sada je dvadeset godina stariji i još uvijek je sladak (sigurno će uživati u ovomu
komplimentu kada ga pročita). Zbog njega sam puno razmišljao o krhkosti
malene djece. Trogodišnjaku je lako naštetiti. Psi ga mogu ugristi. Automobili ga

mogu udariti. Zločesta ga djeca mogu gurnuti na pod. Može se razboljeti (i
ponekad je bio bolestan). Julian je često imao groznicu i zapadao je u bunilo.
Ponekad je znao halucinirati pa bih ga morao tuširati da mu snizim temperaturu,
a znao se čak i boriti sa mnom u tome grozničavom stanju. Mislim da se zbog