Page 302 - Jordan Peterson - 12 pravila za život
P. 302
malo čega tako teško pomiriti s temeljnim ograničenjima ljudske egzistencije
kao zbog bolesti djeteta.
Mikhaila, godinu i nekoliko mjeseci starija od Juliana, također je imala
problema. Kada je imala dvije godine, podigao bih je na ramena i tako nosio.
Djeca uživaju u tome. Međutim, kada bih je nakon toga spustio na tlo, sjela bi i
rasplakala se. Zato sam to prestao činiti i mislio sam da je to kraj problema - ali
nije bilo tako. Supruga Tammy rekla mi je da nešto nije u redu s Mikhailinim
hodom, no ja to nisam mogao opaziti. Tammy je smatrala da bi to moglo imati
veze s načinom na koji je reagirala kada bih je nosio na ramenima.
Mikhaila je bila vedro dijete s kojim se bilo vrlo lako nositi. Jednoga dana
kada je imala otprilike četrnaest mjeseci poveo sam je zajedno s Tammy i
njezinim djedom i bakom u Cape Cod (u to smo vrijeme živjeli u Bostonu).
Kada smo došli tamo, Tammy i njezini mama i tata izišli su iz automobila i tako
sam ostao sam s Mikhailom. Sjedili smo na prednjemu sjedalu, ona je bila
ispružena na suncu i tepala je. Nagnuo sam se da je čujem što govori.
„Sretna, sretna, sretna, sretna, sretna?
Eto, takva je bila.
Međutim, kada je napunila šest godina, počela je biti potištena. Ujutro ju je
bilo teško izvući iz kreveta. Vrlo se sporo oblačila. Kada bismo otišli u šetnju,
zaostajala bi za nama. Zalila se da je bole noge i da joj tenisice ne odgovaraju.
Kupili smo joj deset različitih pari, ali nije pomoglo. Išla je u školu, držala glavu
uspravno i pristojno se ponašala. Ali kada bi došla kući i ugledala mamu,
briznula bi u plač.
Budući da smo se malo prije toga preselili iz Bostona u Toronto, pripisali
smo te promjene stresu zbog preseljenja. Ali nije postalo ništa bolje. Mikhaila je
počela silaziti niz stepenice jednu po jednu. Počela se kretati poput puno starije
osobe. Zalila se ako biste je primili za ruku. (Jednom me je, puno kasnije, pitala:
18
„Tata, kada si se sa mnom igrao This Little Piggy dok sam bila mala, je li to
trebalo boljeti?" Neke stvari naučite prekasno...)
Liječnik u našoj ambulanti rekao nam je: „Neka djeca imaju bolove dok
rastu. To je normalno, ali mogli biste je odvesti fizijatru." To smo i učinili. On je
pokušao zakrenuti Mikhailinu petu. Nije se pomaknula. To nije bilo dobro.
Fizijatar nam je rekao: „Vaša kći ima juvenilni reumatoidni artritis." To nismo
htjeli čuti, nije nam se svidio taj fizijatar. Vratili smo se u našu ambulantu gdje
nam je drugi liječnik savjetovao da Mikhailu odvedemo u dječju bolnicu