Page 323 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

gledaju u svjetlo, bude se i uspijevaju tako da poboljšanje oko kojega nastojite

može i njih obuhvatiti.
Što mi je činiti kada sam umoran i nestrpljiv? Zahvalno prihvati ruku koja ti
je pružena za pomoć. Ovo ima dvojako značenje: ovo je u prvome redu nalog da
zapazimo ograničenja pojedinačnoga bića i, drugo, da budemo zahvalni i
prihvatimo podršku koju nam drugi pružaju - naša obitelj, prijatelji, poznanici i

neznanci. Neizbježno je da ćemo iskusiti nestrpljenje i iscrpljenost. Previše toga
treba učiniti, a premalo vremena imamo na raspolaganju. Ali ne moramo se
boriti sami i nema ničega osim dobra u tome da podijelimo odgovornosti,
surađujemo u naporima i priznajemo zasluge za produktivan i smislen rad.

Što mi je činiti s činjenicom da ću ostarjeti? Zamijeni potencijal svoje
mladosti spostignućima svoje zrelosti. Ovo podsjeća na raspravu o prijateljstvu u
3. pravilu, kao i na priču o Sokratovu suđenju i smrti - možemo to sažeti ovako:
život življen u punini opravdava svoja ograničenja. Mladić koji nema ništa može
upotrijebiti sve svoje sposobnosti da ide upravo suprotno od ostvarenja starijih.
To ne mora nužno biti loše ni za jedne ni za druge. William Butler Yeats je

zapisao: „Star je čovjek ništavna stvar, inače, / Tek na štapu kaput otrcani, / Ako
ne zaplješće duša, ne zapjeva, sve jače / Za svaku rupu na smrtnoj haljini..."
Što mi je činiti kada moje novorođenče umre? Brini se za druge voljene

osobe i ublaži njihovu bol. Nužno je ostati snažan pred licem smrti jer smrt
je neodvojiva od života. Upravo zato kažem svojim studentima: nastojte biti
osoba na koju će se na sprovodu vašega oca svi moći osloniti u svojoj boli i
nevolji. Snaga pred licem nevolje, to je vrijedna i plemenita ambicija. To je vrlo
različito od želje da nam život prođe bez nevolja.

Što mi je činiti kada opet nastupi strašan trenutak? Usredotoči se na sljedeći
ispravan potez. Poplava dolazi. Poplava uvijek dolazi. Uvijek nam prijeti smak
svijeta i upravo je zato priča o Noi arhetipska. Sve oko nas se raspada - o tome
smo govorili u 10. pravilu („Govorite precizno i jasno") - a središte više ne drži.
Kada sve postane kaotično i nesigurno, možda otkrijemo da nas još jedino može

voditi naš karakter koji smo prethodno izgradili smjerajući uvijek prema gore i
usredotočujući se na trenutak koji je pred nama. Ako niste uspjeli u tome, ne ćete
uspjeti ni u trenutku krize, a onda... neka vam Bog pomogne.
Mislim da su u ovomu posljednjem nizu pitanja bila najteža. Smrt djeteta
možda je najgora tragedija i nakon toga raspadnu se mnogi odnosi. Ali ne mora

biti tako, ne mora se sve raspasti u tomu užasnom trenutku, iako je razumljivo
zašto do toga dođe. Susreo sam mnoge obitelji koje su nakon smrti jednoga člana