Page 325 - Jordan Peterson - 12 pravila za život
P. 325

loše? Na vlastitoj sam koži bolno naučio da ništa nije toliko loše da ne bi moglo

               biti još gore. Upravo je zato pakao ponor bez dna. Upravo je zato pakao u tako
               uskoj  svezi  s  grijehom.  U  najužasnijim  slučajevima  uzrok  strahovitoj  patnji
               nesretnih  duša,  prema  njihovu  vlastitomu  priznanju,  može  se  pripisati
               pogrješkama  koje  su  svjesno  počinile  u  prošlosti:  izdaje,  obmane,  okrutnosti,
               bezobzirnosti, kukavičluci i, najčešće, svjesna sljepoća. Strahovito trpjeti i znati
               da ste sami krivi za tu patnju: eto, to je pakao. A jednom kada se nađete u paklu,
               vrlo je jednostavno prokleti samo Biće. To nije čudno, ali nije ni opravdano. I

               zato Kralj prokletih može samo loše suditi Biću.
                    Kako  izgraditi  sebe  da  postanete  netko  na  koga  se  možete  osloniti,  u
               najboljim trenutcima kao i u onim najgorim - u miru i u ratu? Kako izgraditi

               karakter koji u razdoblju patnje i nevolje ne će sklopiti savez s onima koji su u
               paklu?  Nastavio  se  niz  pitanja  i  odgovora,  svi  vezani  uz  pravila  koja  smo
               istaknuli u ovoj knjizi:
                    Što trebam činiti da osnažim svoj duh? Ne laži i ne čini ono što prezireš.

                    Što trebam činiti da oplemenim svoje tijelo? Koristi ga samo u službi svoje
               duše.

                    Što mi je činiti s najtežim pitanjima ? Vjeruj da su ona vrata do staze života.
                    Što  mi  je  činiti  sa  siromahom  u  nevolji?  Nastoj  svojim  dobrim  primjerom
               uzdići njegovo slomljeno srce.

                    Što mi je činiti kada me zovu da govorim pred brojnom publikom? Uspravi
               se i reci svoje slomljene istine.
                    I to je bilo to. Još uvijek imam svoju svjetlosnu olovku, no poslije ovoga

               nisam više ništa njome napisao. Možda i hoću, kada dođe pravi trenutak, kada
               nešto izbije iz dubine. Ali čak i ako taj trenutak nikada ne dođe, pomogla mi je
               pronaći prave riječi da zaključim ovu knjigu.
                    Nadam  se  da  vam  je  koristilo  ovo  što  sam  napisao.  Nadam  se  da  vam  je

               otkrilo  nešto  što  ste  znali,  ali  niste  znali  da  znate.  Nadam  se  da  vam  drevna
               mudrost  o  kojoj  sam  govorio  ulijeva  snagu.  Nadam  se  da  se  u  vama  zapalila
               iskra.  Nadam  se  da  se  sada  možete  uspraviti,  dovesti  u  red  svoje  obiteljske
               odnose i donijeti mir i blagostanje svojoj zajednici. Nadam se da ćete, u skladu s
               11. pravilom („Ne ometajte djecu dok se skejtaju“) osnažiti i ohrabriti one koji
               su vam povjereni na brigu i da ih ne ćete štititi do te mjere da ih učinite slabima.

                    Želim vam sve najbolje i nadam se da i vi možete željeti najbolje drugima.
                    A vi, što ćete vi napisati svojom svjetlosnom olovkom?
   320   321   322   323   324   325   326   327   328   329