Page 324 - Jordan Peterson - 12 pravila za život
P. 324

silno osnažile međusobne odnose. Vidio sam kako se u takvim situacijama ljudi

               posvete  onima  koji  su  još  živi  i  višestruko  umnože  napore  da  obnove
               komunikaciju  s  njima  i  pruže  im  podršku.  Tako  svi  ponovno  zadobiju  barem
               dio onoga što im je smrt okrutno oduzela. Moramo suosjećati s drugima u svojoj
               tuzi. Moramo se držati zajedno pred tragedijom egzistencije. Naša nam obitelj
               može biti dnevni boravak s kaminom u kojemu je udobno, vedro i toplo dok vani
               bjesni zimska oluja.

                    Nakon  smrti  obuzme  nas  spoznaja  o  ljudskoj  krhkosti  i  smrtnosti  i  ta  nas
               spoznaja  može  zastrašiti,  ogorčiti  i  razdvojiti.  Ali  može  nas  i  prenuti.  Može
               podsjetiti one koji su u žalosti da ne uzimaju zdravo za gotovo ljude koji ih vole.
               Jednom sam napravio vrlo deprimirajuć proračun vezan uz moje roditelje, koji

               su  sada  u  osamdesetima.  Bila  je  to  omražena  računica  iz  5.  pravila  („Ne
               dopuštajte  svojoj  djeci  da  rade  bilo  što  zbog  čega  vam  se  ne  će  sviđati"),  a
               napravio sam je zato da ostanem budan i svjestan tih stvari. Vidim svoje roditelje
               otprilike dva puta godišnje, kada provedemo nekoliko tjedana zajedno. Između
               tih posjeta razgovaramo telefonski. Ali osobe u osamdesetima u prosjeku čeka
               još manje od deset godina života. To znači da ću, ako budem imao sreće, svoje
               roditelje  vjerojatno  vidjeti  još  manje  od  dvadeset  puta.  To  je  zastrašujuća

               spoznaja,  no  zahvaljujući  toj  spoznaji  naše  susrete  više  ne  uzimam  zdravo  za
               gotovo.
                    Sljedeći niz pitanja - i odgovora - bio je povezan s razvojem karaktera. Što

               bih trebao reći bratu koji nema vjere? Kralj prokletih može samo loše suditi o
               Biću. Čvrsto vjerujem da je najbolji način da popravimo svijet taj da popravimo
               sami sebe, kao što smo utvrdili u 6. pravilu. Sve drugo je preuzetno. Sve drugo
               je povezano s prevelikim rizikom zbog neznanja i nedostatka vještine. Ali to je u
               redu. Na mjestu na kojemu se nalazite možete učiniti puno toga. Vaše specifične
               mane  i  pogrješke  štetno  djeluju  na  svijet.  Vaši  svjesno  i  dobrovoljno  učinjeni
               grijesi (jer nijedna druga riječ ne može to bolje opisati) čine svijet gorim nego

               što je mogao biti. Zbog vaše tromosti, inercije i cinizma u svijetu nema onoga
               dijela  vas  koji  bi  mogao  naučiti  ublažiti  patnju  i  stvarati  mir.  To  nije  dobro.
               Beskrajno je  puno  razloga da očajavamo  nad svijetom, da budemo ogorčeni i
               osvetoljubivi.

                    Ako  ne  činite  prave  i  prikladne  žrtve,  ako  ne  otkrijete  sami  sebe,  ako  ne
               govorite i ne živite istinu - bit ćete sve slabiji i slabiji. Tako oslabljeni ne ćete
               moći napredovati u svijetu i ne ćete biti od koristi ni sebi ni drugima. Doživjet
               ćete neuspjeh i patit ćete iz gluposti. To će vam pokvariti dušu. Kako bi moglo
               biti drukčije? Život je dovoljno težak i kada sve ide dobro. Ali kada počne biti
   319   320   321   322   323   324   325   326   327   328   329