Page 66 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

smjera prema kvaru, a samo zbog neprestane pozornosti brižnih ljudi radi tako

nevjerojatno dobro. Neki ljudi zapadnu u pakao ogorčenja i mržnje prema
životu, ali moraju to odbaciti usprkos vlastitoj patnji, razočaranjima, gubitcima,
nedostatnostima i ružnoći i, ponavljam, to je čudo koje oni koji imaju oči trebaju
vidjeti.
Čovječanstvo općenito, kao i pojedinci koji ga sačinjavaju, zavrjeđuju

suosjećanje zbog užasna tereta pod kojim pojedinac istinski posrče. Suosjećanje
zbog podložnosti ranjivosti, tiraniji države i prirodnim havarijama. To je
egzistencijalna situacija s kojom se nijedna životinja ne susreće niti bori, toliko
ozbiljna da je bio potreban Bog kako bi je u cijelosti ponio. Upravo to
suosjećanje trebalo bi biti prikladan lijek za samosvjesni samoprijezir - koji je

opravdan, ali čini samo polovicu priče. Mržnja prema sebi i ljudskomu rodu
mora biti uravnotežena zahvalnošću za tradiciju i državu i divljenjem onomu što
postižu normalni, obični ljudi - da i ne govorimo o zapanjujućim postignućima
onih koji su uistinu izvanredni.
Zaslužujemo poštovanje. Vi zaslužujete poštovanje. Važni ste drugim

ljudima jednako kao i sebi. Imate važnu ulogu u razvijanju sudbine svijeta.
Stoga, moralno ste obvezni brinuti se za sebe. Trebali biste si pomoći i biti dobri
prema sebi, isto kao što biste se skrbili, pomagali i bili dobri prema nekomu
koga volite i cijenite. Morate se ponašati prema sebi na način koji vam
omogućuje poštovanje prema vlastitome biću - i to je razumno. Ali nitko ne

doseže Božju slavu. Svaka je osoba duboko nesavršena. No kada bi ta očita
činjenica značila da nemamo odgovornost brinuti se, ni za sebe ni za druge, onda
bi svi, cijelo vrijeme, bili okrutno kažnjavani. To ne bi bilo dobro. Tada bi svi
nedostatci svijeta, koji svakoga tko iskreno razmišlja mogu dovesti do
propitivanja ispravnosti svijeta kao takva, bili puno gori, u svakomu smislu. To
jednostavno ne može biti pravi put naprijed.

Umjesto toga, odnositi se prema sebi kao prema nekome komu ste dužni
pomoći znači razmišljati o tome što bi bilo uistinu dobro za vas. To nije „ono što
želite“. To nije ni „ono što bi vas učinilo sretnima“. Dijete usrećite svaki put
kada mu date nešto slatko. Ipak, to ne znači da za djecu ne biste trebali raditi
ništa drugo doli hraniti ih slatkišima. ,,Sreća“ nipošto nije sinonim za ,,dobro“.

Morate naučiti djecu da peru zube. Moraju obući toplu odjeću kada je vani
hladno, iako se tome možda snažno protive. Morate pomoći djetetu da postane
krjeposno, odgovorno, budno biće, sposobno za uzajamno darivanje - sposobno
brinuti se za sebe i za druge, i da napreduje dok to čini. Zašto mislite da bi bilo
prihvatljivo učiniti išta manje od toga za sebe sama?