Page 65 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

Niste svoje vlasništvo koje možete mučiti i zlostavljati. To je dijelom zato što je

vaše Biće neizbježno povezano s drugima, a loš odnos prema samome sebi može
imati katastrofalne posljedice i za druge. To se možda najjasnije vidi nakon
samoubojstva, kada su pokojnikovi bližnji obeshrabreni i istraumatizirani. Ali,
metaforički rečeno, treba uzeti u obzir i ovo: vi imate iskru božanskoga u sebi,
koja ne pripada vama nego Bogu. Na kraju krajeva, mi smo - prema Knjizi
Postanka - stvoreni na njegovu sliku. Imamo polubožansku sposobnost svijesti.
Mi smo (,,kenotička“) verzija Boga niske rezolucije. Možemo napraviti red iz

kaosa - i obrnuto - na svoj način, svojim riječima. Dakle, možda nismo kao Bog,
ali nismo ništa.
Kada se nalazim u svojim mračnim razdobljima, u podzemlju moje duše

često me obuzme i zapanji ljudska sposobnost da se sprijatelje jedni s drugima,
da vole svoje partnere, roditelje i djecu i da čine sve što trebaju činiti kako bi se
mehanizam ovoga svijeta nastavio okretati. Poznavao sam muškarca koji je zbog
ozljede u automobilskoj nesreći ostao bogalj i zaposlio se u lokalnoj službi.
Nakon nesreće godinama je radio uz drugoga muškarca koji je patio od
degenerativne neurološke bolesti. Surađivali su dok su popravljali linije, svaki
nadomještajući nedostatak drugoga. Ova vrsta svakodnevnoga heroizma je,

vjerujem, više pravilo negoli iznimka. Većina pojedinaca nosi se s jednim ili više
ozbiljnih zdravstvenih problema dok produktivno i bez prigovaranja obavljaju
svoje zadatke. Ako je netko dovoljno sretan da se nalazi u rijetku razdoblju
milosti i zdravlja, tada on ili ona obično ima barem jednoga bliskog člana obitelji
u krizi. Ipak, ljudi se nose s time i nastavljaju obavljati zahtjevne i mukotrpne
zadatke kako bi održali sami sebe, svoje obitelji i društvo na okupu. Za mene je

to upravo čudesno - toliko da je zapanjenost i zahvalnost jedini prikladan
odgovor. Toliko je načina na koje se stvari mogu raspasti ili uopće ne
funkcionirati i uvijek su ranjeni ljudi ti koji sve drže na okupu. Zbog toga
zaslužuju iskreno i srdačno divljenje. To je trajno čudo jakosti i ustrajnosti.

U svojoj kliničkoj praksi potičem ljude da odaju priznanje samima sebi i
onima oko sebe zbog plodna i brižna djelovanja, baš kao i zbog istinske brige i
promišljenosti koju iskazuju prema drugima. Ljudi su toliko izmučeni
ograničenjima i prinudama bivovanja da sam zapanjen što uopće ikada djeluju
ispravno ili gledaju izvan sebe samih. Ipak, dovoljno ljudi to čini tako da
možemo imati centralno grijanje, pitku vodu, neizmjernu računalnu snagu, struju

i dovoljno hrane, pa čak i sposobnost za promišljanje nad sudbinom širega
društva i same prirode - strašne prirode. Sav taj složeni mehanizam koji nas štiti
od smrzavanja, gladi i smrti zbog nedostatka vode, zbog entropije neprestano