Page 62 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

Stvoriteljem nisu se činili svjesnima (zacijelo ne samosvjesnima). Oči im nisu

bile otvorene. Ali i u pogledu savršenosti bili su niže od svojih potomaka nakon
pada. Njihova je dobrota, naime, bila nešto darovano, nisu je zaslužili niti
zaradili. Nije bila plod izbora. Sam Bog zna da je tako lakše, ali možda nije bolje
od, primjerice, uistinu zaslužene dobrote. Možda je, čak i u nekomu kozmičkom
smislu (pod pretpostavkom da je sama samosvijest fenomen od kozmičke
važnosti), slobodan izbor važan. Tko može sa sigurnošću govoriti o takvim
stvarima? Međutim, ja ne ću odustati od tih pitanja samo zato što su zahtjevna.

Pa, evo pretpostavke: možda nije jednostavno pojava samosvijesti i moralnoga
znanja smrti i pada to što nas proganja i čini da sumnjamo u vlastitu vrijednost.
Možda je to naša nevoljkost - koju vidimo u Adamovu posramljenu skrivanju -
da hodamo s Bogom usprkos vlastitoj krhkosti i sklonosti zlu.

Cijela je Biblija strukturirana tako da je sve poslije pada - povijest Izraela,
proroci, Kristov dolazak - predstavljeno kao iskupljenje za pad, izlazak iz zla.
Početak svjesne povijesti, pojava države i svih njezinih patologija ponosa i
krutosti, pojava velikih moralnih ličnosti koje pokušavaju ispravno posložiti
stvari, što je kulminiralo u samom Mesiji - sve je to dio nastojanja čovječanstva
(koje Bog odobrava i želi) da se postavi na pravi put. A što bi to trebalo značiti?

Nevjerojatno je sljedeće: odgovor je već prisutan u prvomu poglavlju Knjige
Postanka: otjeloviti sliku Božju - govorom izvesti iz kaosa Biće koje je dobro - i
pritom to činiti svjesno, slobodnim odabirom. Napredovati znači ići nazad - kao

što je T. S. Eliot s pravom naglašavao - ali ići nazad kao svjesna, budna bića koja
donose pravilne odabire budnih bića, a ne idu natrag na spavanje:
Ne ćemo prestati istraživati,

a na kraju svoga istraživanja,
stići ćemo na početak,

i upoznati to mjesto prvi put.
Kroz nepoznato, zapamćena vrata,

posljednji otkrit dio svijeta,
bit će onaj od kojega smo počeli;

na izvoru najduže rijeke,
glas skrivenoga vodopada,

i djece u jabukovu stablu.
Nepoznat, jer ga nismo tražili,

ali čuli smo ga u daljini,