Page 46 - Meša Selimović - Tvrđava

Nadnio sam se nad njeno lice i gledao duge sjenke trepavica na oblim, mekim
jagodicama. Njen dragi lik je odgonio utvare iz sna, i prijetece oci iz jave.
Imam nju, oni me se ne ticu.

Legao sam, ruka me nije drzala.

Probudila se uplasena:

- Sta je?
- Gledam te.

Velike oci su joj zaledjene od straha, usta otvorena, kao da ce kriknuti.

Kako je lijepa!

Poljubio sam je u obraz, i odmah se smirila, izraz straha se preobrazio u snen
osmijeh.

I dok zohari puze i suskaju po sobi, grickajuci stvari, pod, zidove, a onda ce
poceti i nas, dok se mjesecina povlaci, ostavljajuci joj lice u sjenci, pa mi je
zao, htio bih da srebrno svjetlo nagrnem na nju, da je ne izgubim, slusam
korake ranih prolaznika na sokaku, pred zoru, i mislim o njoj i o sebi. Zasluzila
je bolju srecu, ali sta bih ja bez nje? Otrgao sam je iz njenog svijeta, moji je
ne vole, njeni je ne priznaju, i sve sam joj sto ima, sve sto je sanjala da ce
imati, ljubav, njeznost, sigurnost, stit. To mi je pomoc, ti njeni djevojacki
snovi, jos me sniva, zeljenog. Ali sta ce biti kad zivotna oluja pokida tu krhku
predju, tanju od paucine, i kad covjek iz snova postane ono sto sam ja ove
noci, jadan i unizen? Svi ljudski snovi tako pocinju i tako propadaju. Zastace,
prenerazena. Vise nema nista, cak ni varke.

Ne znam kako sam se sjetio hocinskih mocvara i starijeg sina berbera Saliha s
Alifakovca, ni u kakvu vezu ga nisam mogao dovesti s nama, nikakve slicnosti,
bar vanjske, nije bilo. A eto, sjetio sam se. I iznenada mi je postalo jasno
zasto se zaklao. Mladji brat je gledao u njega kao u bozanstvo, podesavao
svoje drzanje prema njegovom, bio hrabar, uz njega, jer je vjerovao u njegovu
snagu, divio se.njegovoj ozbiljnosti i cistoti. A onda je taj brat iz snova, jedne
noci, postao jadan i zalostan, kao i svi ostali.

I taj uprljani covjek se osjecao unizen pred samim sobom, prekoravao je i
sebe, i ljude sto su ga naveli na ruzno djelo, ali mu je sigurno bilo najteze zbog
brata. Sto je sebe uprljao, prezivio bi i odbolovao, jednom bi se svakako desilo,
ali je brata utistio, oduzevsi mu sve, u jednom casu, oduzevsi mu i proslost i
nadu.

Taj mladji brat je plakao na strazi, poslali su ga da ne vidi ruzan cin, ali je sve
vidio, a onda je usamljen cutao cijelu noc, ostavsi odjednoim bez oslonca,
potpuno sam u svijetu, oak i bez svoje naivne vjere.