Page 105 - Naomi Klein - "Ne" Nije Dovoljno
P. 105
Trebali su kupca i to vrlo brzo; bili su toliko očajni, a „prosjaci ne biraju", kako
je rečeno na jednoj lokalnoj televiziji.
I tu u priču ulazi Trump, kapitalist protokatastrofe. Spetljao se s korpora
cijom Hyatt i iznio plan o zamjeni klasičnog ciglenog pročelja hotela „novom
kožom" od metaliziranog stakla te da ga otvori kao hotel Grand Hyatt (bilo
je to tijekom kratkog razdoblja prije nego što je budući američki predsjednik
počeo inzistirati na tome da sve građevine moraju nositi njegovo ime). Od
grada u krizi dobio je nesvakidašnje uvjete. Phillips-Fein o tome piše:
„Trumpu je dopušten otkup nekretnine od Željeznica za 9,5 mili
juna dolara. Zatim ju je prodao korporaciji Urban Development za
jedan dolar... u konačnici će UD iznajmiti Trumpu i korporaciji Hyatt
nekretninu na devedeset devet godina i omogućiti ulagačima da tijekom
četiri desetljeća plaćaju poreze mnogo niže od nominalne stope - što
znači stotine milijuna dolara zarade (godine 2016. Trumpova porezna
olakšica stajala je grad New York 360 milijuna dolara nenaplaćenih
potraživanja)."
Upravo tako - za ulaganje od 9,5 milijuna dolara Trump je od grada izvukao
poreznu olakšicu od 360 milijuna dolara (svota nije konačna, raste i dalje). Novi
hotel bio je čisto ruglo - jedan kritičar arhitekture opisao ga je kao „seljobersku
viziju gradskog života". Drugim riječima, bio je to zreli Trump, onaj koji će
poslije svijetu prodavati viziju Sjedinjenih Država kakvom je zamišljaju ruski
oligarsi propuštenu kroz ilegalne kopije sapunica iz osamdesetih, Dinastije i
Dallasa. Phillips-Fein piše:
„Donald Trump i ulagači koji su iskoristili beznađe grada kako
bi izgradili svoje tornjeve nisu previše brinuli za ostatak New Yorka.
Činjenica da je stotine milijuna dolara nestalo u subvencijama za izgradnju
umjesto za obnovu javnih službi ili promicanje oporavka siromašnih i
radničkih četvrti grada nikad se nije popela do razine moralne upitnosti."
U ovoj priči ne zapanjuje samo činjenica da je mladi Trump iskoristio
njujoršku ekonomsku katastrofu kako bi povećao vlastito bogatstvo upravo
ucjenjivačkim uvjetima nametnutim gradskoj vlasti u krizi. Naime, tu nije
bila riječ o nekom tamo poslu: bio je to projekt koji je omogućio Trumpu da
iziđe iz očeve sjene i dokaže se kao istinski i samostalni igrač. Trumpova kari
jera iskovana je u šoku, oblikovale su je jedinstvene prilike za zaradu nastale
u trenucima krize. Nakon tog prijelomnog trenutka, njegov stav prema javnoj
sferi bio je da ju se mora opljačkati u cilju samobogaćenja.
Otad se taj stav nije nimalo promijenio. Vrijedi zapamtiti da je 11. rujna
2001., nedugo nakon što su srušeni Blizanci, Trump nastupio na radijskoj postaji;
tijekom intervjua nije mogao prešutjeti da, nakon što više nema Blizanaca, on
posjeduje najvišu zgradu na Manhattanu. Leševi su ležali po ulicama, središte