Page 105 - Naomi Klein - "Ne" Nije Dovoljno
P. 105

Trebali su kupca i to vrlo brzo; bili su toliko očajni, a „prosjaci ne biraju", kako
       je rečeno na jednoj lokalnoj televiziji.
          I tu u priču ulazi Trump, kapitalist protokatastrofe. Spetljao se s korpora­
       cijom Hyatt i iznio plan o zamjeni klasičnog ciglenog pročelja hotela „novom
       kožom" od metaliziranog stakla te da ga otvori kao hotel Grand Hyatt (bilo
       je to tijekom kratkog razdoblja prije nego što je budući američki predsjednik
       počeo  inzistirati  na  tome da sve građevine  moraju  nositi  njegovo  ime).  Od
       grada u krizi dobio je nesvakidašnje uvjete. Phillips-Fein o tome piše:
             „Trumpu je dopušten otkup  nekretnine od Željeznica za 9,5  mili­
          juna dolara.  Zatim  ju  je  prodao  korporaciji  Urban  Development za
          jedan dolar... u konačnici će UD iznajmiti Trumpu i korporaciji Hyatt
          nekretninu na devedeset devet godina i omogućiti ulagačima da tijekom
          četiri desetljeća plaćaju poreze mnogo  niže od nominalne stope -  što
          znači stotine milijuna dolara zarade (godine 2016. Trumpova porezna
          olakšica stajala je  grad  New York  360  milijuna dolara  nenaplaćenih
          potraživanja)."
          Upravo tako -  za ulaganje od 9,5 milijuna dolara Trump je od grada izvukao
       poreznu olakšicu od 360 milijuna dolara (svota nije konačna, raste i dalje). Novi
       hotel bio je čisto ruglo -  jedan kritičar arhitekture opisao ga je kao „seljobersku
       viziju gradskog života".  Drugim  riječima, bio  je to zreli Trump,  onaj  koji će
       poslije svijetu prodavati viziju Sjedinjenih Država kakvom je zamišljaju ruski
       oligarsi propuštenu kroz ilegalne kopije sapunica iz osamdesetih,  Dinastije i
       Dallasa. Phillips-Fein piše:
             „Donald  Trump  i  ulagači  koji  su  iskoristili  beznađe  grada  kako
          bi  izgradili  svoje  tornjeve  nisu previše brinuli  za ostatak New Yorka.
          Činjenica da je stotine milijuna dolara nestalo u subvencijama za izgradnju
          umjesto za obnovu javnih službi ili promicanje oporavka siromašnih i
          radničkih četvrti grada nikad se nije popela do razine moralne upitnosti."
          U  ovoj  priči  ne  zapanjuje  samo  činjenica da je  mladi  Trump  iskoristio
       njujoršku  ekonomsku  katastrofu  kako  bi  povećao  vlastito  bogatstvo  upravo
       ucjenjivačkim  uvjetima  nametnutim  gradskoj  vlasti  u  krizi.  Naime,  tu  nije
       bila riječ o nekom tamo poslu: bio je to projekt koji je omogućio Trumpu da
       iziđe iz očeve sjene i dokaže se kao istinski i samostalni igrač. Trumpova kari­
       jera iskovana je u šoku, oblikovale su je jedinstvene prilike za zaradu nastale
       u trenucima krize. Nakon tog prijelomnog trenutka, njegov stav prema javnoj
       sferi bio je da ju se mora opljačkati u cilju samobogaćenja.
          Otad se taj  stav nije nimalo promijenio. Vrijedi zapamtiti da je  11.  rujna
       2001., nedugo nakon što su srušeni Blizanci, Trump nastupio na radijskoj postaji;
       tijekom intervjua nije mogao prešutjeti da, nakon što više nema Blizanaca, on
       posjeduje najvišu zgradu na Manhattanu. Leševi su ležali po ulicama, središte
   100   101   102   103   104   105   106   107   108   109   110