Page 100 - Naomi Klein - "Ne" Nije Dovoljno

nametnuo strogu štednju i počeo rasprodavati zračne luke, elektrane i drugu
državnu imovinu.
Događa se i sada, potpuno otvoreno, u predsjedničkom mandatu Donalda
Trumpa. Tijekom kampanje nije rekao svojim obožavateljima da će srezati
sredstva za dostavu kućnih obroka, što je ključan izvor prehrane starijima i
invalidima, niti da će pokušati uskratiti zdravstveno osiguranje milijunima
Amerikanaca. O tome je govorio upravo suprotno, kao i o mnogim drugim
stvarima.
Otkako je zasjeo u Ovalni ured ni na trenutak nije dopustio da mine atmos­
fera kaosa i krize. Užasi su se nizali tolikom brzinom i žestinom da se mnogi
još uvijek bore kako bi se održali na nogama. Nakon cunamija Trumpovih pro­
glasa iz Ovalnog ureda - sedam predsjedničkih uredbi u samo prvih jedanaest
dana te još jedanaest predsjedničkih memoranduma u tom istom razdoblju

—čovjek se osjeća kao da stoji pred nekim od strojeva za ispaljivanje loptica.
Protivnici mogu vratiti jednu ili dvije loptice, ali ostale nastavljaju poga­
đati u glavu. Čak i rašireno uvjerenje (ili je to nada?) da Trump neće preživjeti
prvi mandat, samo pridonosi kolektivnoj omamljenosti - trenutačno ništa
nije stabilno ni statično, što je iznimno teška pozicija za razvijanje strategije
ili organiziranja i čega.

Demokracija - ukinuto do daljnjega

Zadnjih pola stoljeća otkriva koliko su se državne vlasti smišljeno —i učin­

kovito —koristile strategijom doktrine šoka kako bi nadjačale demokratski

otpor duboko štetnim programima. Naravno, potrebna je nekakva strategija
izbjegavanja demokracije, s obzirom na to da su mnogi neoliberalni programi
toliko omraženi da ih ljudi neprekidno odbijaju u anketama i na ulicama.
Postoji dobar razlog za to: neopisivo zgrtanje (i skrivanje) golemih svota novca
koje provodi malobrojna i nevjerodostojna globalna klasa virtualnih oligarha
jasno otkriva da najveću korist iz takvih korjenitih društvenih restrukturiranja
izvlači tek šačica, dok većina doživljava stagnaciju ili pad životnog standarda,
čak i u razdobljima brzoga ekonomskog rasta. I to je razlog zbog kojega, onima
koji su odlučni provesti te programe, vladavina većine i demokratske slobode
nisu prijatelji - nego zapreka i smetnja.
Naravno, nije svaka neoliberalna politika omražena. Ljudima su draga sma­
njenja poreza (barem srednjoj klasi i zaposlenim siromasima, ako ne i super-
bogatima), kao i ideja smanjenja administrativnog aparata (barem u teoriji).
Naposljetku, drago im je i to što porezima plaćaju državnu zdravstvenu skrb,
čistu vodu, kvalitetno javno obrazovanje, sigurna radna mjesta, mirovine i ostale
programe skrbi za starije i nemoćne. Političari koji planiraju srezati takve oblike
temeljnih zaštita i usluga pomno izbjegavaju smjestiti takve planove u središte
svog izbornog programa. Neoliberalnim političarima mnogo je milije voditi