Page 101 - Naomi Klein - "Ne" Nije Dovoljno
P. 101

kampanju na obećanjima smanjenja poreza i rezanja državne uprave nauštrb
       zaštite temeljnih usluga, da bi potom, pod krinkom nekakve krize (stvarne ili


       napuhane), izjavili —vidno nevoljko, pritom perući ruke —kako im je, eto žao,
       ali nemaju izbora te moraju srezati zdravstveno osiguranje.

       U jedan  mah, tako  da  manje  boli

       Sve  se svodi  na zaključak da okorjele zagovornike  slobodnog  tržišta,  kao  i
       ,,libertarijance“  (kako  sebe opisuju  milijarderi,  braća  Koch)  privlače  trenuci
       katastrofa, s obzirom na to da je neapokaliptična stvarnost negostoljubiv okoliš
       za njihova antidemokratska stremljenja.
         A pritom je brzina najvažnija, jer, po svojoj prirodi, razdoblja šoka su pri­
       vremena.  Bremer, kao i drugi, šokom opijeni vođe i njihovi financijeri trude
       se slijediti Machiavellijev savjet iz  Vladara: „Nasilja valja činiti u jedan mah,
       tako da manje bole, jer se slabije osjećaju.11* Logika je sasvim prizemna -  ljudi
       mogu razviti otpornost na postupnu ili  razvučenu promjenu.  No ako deseci
       promjena nagrnu sa svih strana odjednom, postoji nada da će ljudi brzo postati
       iscrpljeni i prezasićeni, te na kraju progutati taj gorak lijek. (Prisjetite se opisa
                                                        .
       poljske šok-terapije koja se odvijala tijekom „pasjih godina11)
          Doktrina šoka bila je kontroverzno štivo kada je objavljeno 2007. godine.
       Propitivala sam uljepšanu verziju povijesti s kojom su odrastali mnogi od nas
       -  verziju koja nas poučava da su deregulirana tržišta i demokracija napredo­
       vali rame uz rame tijekom druge polovice dvadesetoga stoljeća. No pokazalo
       se  da je  istina mnogo  ružnija.  Radikalna  inačica kapitalizma koja je  u  tom
       razdoblju obilježila naš svijet -  koju je nobelovac, ekonomist Joseph Stiglitz,
       okrstio kao „tržišni fundamentalizam11—često je mogla napredovati samo u


       okruženju gdje je demokracija bila ukinuta, a ljudske slobode radikalno spu­
       tane.  U nekim slučajevima bjesomučno nasilje -  kao i tortura -  poslužilo je
       da se buntovni narod zadrži na uzdi.
          Pokojni ekonomist Milton Friedman svoju je najslavniju knjigu naslovio
       Kapitalizam i sloboda, predstavljajući ljudsko oslobođenje i oslobođenje tržišta
       kao  dvije  strane  istoga  novčića.  No  prva  država  koja je  Friedmanove  ideje
       provela u djelo, u neublaženom obliku, nije bila demokracija -  bio je to Čile,
       netom nakon državnog udara, koji je bila sponzorirala CIA, kojim je svrgnut
       demokratski izabrani socijalistički predsjednik Salvador Allende te ustoličen
       radikalno desničarski diktator, general Augusto Pinochet.
          To nije bila slučajnost -  ideje su bile previše nepopularne da ih je bilo moguće
       provesti  bez pomoći  čvrste  i  despotske  ruke.  Richard  Nixon je,  već legen­
       darno, zarežao nakon što je Allende pobijedio na izborima 1970.: „Ekonomija
                   .
       će proplakati11 Nakon što je Allende ubijen tijekom krvava državnog udara,

       *   Preveo Ivo Frangeš u:  Niccolo Machiavelli,  Vladar,  Nakladni zavod Globus, Zagreb,  1988.,  nap. ur.
   96   97   98   99   100   101   102   103   104   105   106