Page 150 - Naomi Klein - "Ne" Nije Dovoljno

tom prijelazu, graditi javnu infrastrukturu, prijevoz, energetske mreže - iste te
zelene ekonomije. Obamin proračun za infrastrukturu nije obuhvatio važnu
potporu zelenoj energiji i zelenim projektima, nego je čistu infrastrukturu
budućnosti, uključujući javni prijevoz i laku gradsku željeznicu, kratkoročno
zamijenio prljavom infrastrukturom prošlosti - autocestama. A prilike koje je
pružilo izvlačenje banaka i automobilske industrije gotovo su potpuno protra­
ćene. Čak i nakon svih njihovih grijehova, stav Washingtona nije se promijenio:
banke znaju najbolje, automobilska industrija zna najbolje, naš posao je da te
grane podignemo na noge najbrže što možemo kako bi se mogle vratiti malo
uglađenijoj inačici poslovanja po starome.

Revolucija radnih mjesta do koje nije došlo

Tim se putem nije pošlo zato što je, upravo sada, jedna od najvećih prepreka
ozbiljnijoj borbi protiv klimatskih promjena uspješno predstavljanje naftnih
kompanija kao jedinih kadrih stvoriti dobro plaćene poslove i održavati dotok
energije. Obama i demokrati mogli su tu tvrdnju pokopati jednom zauvijek.
Druge su države, u istom tom razdoblju, to i učinile. Tijekom proteklih
deset godina njemačka vlada zelenu je energiju smatrala glavnim sredstvom
oživljavanja proizvodnog sektora. Tijekom tog razdoblja stvoreno je 400.000
radnih mjesta, a 30 posto njemačke energije potječe iz obnovljivih izbora.
Njemačka je uvjerljivo najsnažnija gospodarska sila u Europi. Ali energetska
tranzicija još nije dovršena - Njemačka se i dalje u velikoj mjeri oslanja na ugljen
- a njezina je vlada nametnula nemilosrdnu štednju drugima, dok je za sebe
odabrala drugačiji put. Ali da je SAD slijedio njemački primjer, već bi toliko
daleko odmakao na putu prema ekonomiji temeljenoj na obnovljivim izvorima
da bi Trumpu bilo nemoguće zaustaviti taj proces - bez obzira na to koliko
predsjedničkih uredbi potpisao. I tko zna, nova radna mjesta u proizvodnji
i poboljšana infrastruktura možda bi bili dovoljni da mu uskrate pobjedu.
Naravno, sva ta promjena i restrukturiranje zahtijevali bi nesvakidašnju
usredotočenost i odlučnost. Da je Obama u trenutku stupanja na vlast pri­
hvatio transformacijski pristup posrnulim bankama, automobilskim kompa­
nijama i neobuzdanom energetskom sektoru, povratni udar bio bi strašan i
on bi ga teško podnio. Prikazivali bi ga kao komunista, kao američkog Huga
Chaveza. S druge strane, njegov mandat sveobuhvatne promjene pratile su
toliko nesvakidašnje ekonomske ovlasti da su mu mogle otvoriti vrata nove
ere ekonomskog poštenja i klimatske stabilnosti.
Činjenica da je Amerikancima taj trenutak promakao nije grijeh koji se
može prišiti isključivo demokratima. Tijekom prvih godina Obamina mandata
najprogresivnije udruge - kojima je laknulo što su se konačno riješile Busha, a
laskalo im je što ih, prvi put nakon deset godina, vlast konačno sluša - pomi­
ješale su dostupnost i moć. Posljedično tomu, oblik vanjskog pritiska koji je