Page 151 - Naomi Klein - "Ne" Nije Dovoljno

bio korišten za postizanje važnijih političkih pobjeda u prošlosti najvećim je
dijelom nestao tijekom Obamina prvog mandata. Unatoč nekim smionim
pokušajima, nije stvorena progresivna koalicija koja bi pritisnula Obamu da
bolje iskoristi svoj jedinstven položaj u povijesti, tjerala ga da održi obećanje
o radnim mjestima, rasnoj jednakosti, čistom zraku, čistoj vodi i boljim uslu­
gama. Bila je to pogreška. Kao što je slavni (i nikad prežaljeni) povjesničar
Howard Zinn jednom zapisao: „Nije presudno tko sjedi u Bijeloj kući, nego
tko sjedi na ulicama, po kafićima, u hodnicima državne uprave, u tvornicama.
Tko prosvjeduje, tko okupira urede i demonstrira. Takvi događaji određuju
ono što će se dogoditi."
Ukratko, 2009. godine nismo bili spremni ni kao teoretičari ni kao orga­
nizatori - previše nas čekalo je da promjena stigne odozgo. A kad nas je većina
shvatila koliko je ta promjena nedostatna, vrijeme je isteklo, a „Čajanka" (Tea
Party) već bila u usponu.

Sjetimo se kad smo skočili

Prije nego što se politička doktrina šoka ustoličila u osamdesetima, krize koje su
očito nastale kao rezultat financijske pohlepe i korporacijskih zločina često su
izazivale radikalno drugačije reakcije. Zapravo, izazvale su neke od najslavnijih
progresivnih pobjeda u suvremenoj povijesti.
U Sjedinjenim Državama, nakon klaonice Građanskog rata i ukinuća rop­
stva, Crnci i njihovi radikalni saveznici borili su se za ekonomsku pravdu i
veća socijalna prava. Odnijeli su važne pobjede, među njima i besplatno javno
školovanje za svu djecu - iako će proći još jedno stoljeće do ukinuća segrega­
cije u školama.
Strahoviti požar koji je 1911. godine zahvatio njujoršku kompaniju Triangle
Shirtwaist i odnio živote 146 mladih, useljeničkih radnika, pokrenuo je pro­
svjede stotina tisuća radnika - što je u konačnici dovelo do izmjene državnog
zakona o radu, ograničavanja prekovremenih sati, regulacije dječjeg rada i
velikog napretka u protupožarnoj zaštiti te zdravstvenoj skrbi.
Najvažnije, samo zahvaljujući kolektivnoj reakciji odozdo za Velike krize
1929. godine postao je moguć New Deal. Val štrajkova sredinom tridesetih
- sindikalna pobuna prijevoznika i opći štrajk u Minneapolisu, štrajk lučkih
radnika koji su 83 dana blokirali zapadnu obalu i štrajkovi sjedenjem u tvorni­
cama automobila u Flintu - ustoličio je moć industrijskih sindikata i natjerao
vlasnike da mnogo veći dio bogatstva dijele s radnicima. U tom istom raz­
doblju, kao reakcija na patnje izazvane Velikom krizom, masovni pokreti
zahtijevali su sveobuhvatne socijalne programe poput socijalnog osiguranja i
naknade za nezaposlene (iz kojih je, vrijedi primijetiti, bila isključena većina
Afroamerikanaca i većina žena). U tom istom razdoblju uvedeni su i strogi
novi zakoni koji su regulirali financijski sektor - i to na račun neobuzdanog