Page 37 - Naomi Klein - "Ne" Nije Dovoljno

Ostvarenje Reaganova proročanstva

Nekoliko mjeseci po dolasku nove administracije časopis New Yorker na
naslovnici objavljuje ilustraciju na kojoj Trump ispucava loptice za golf na Bijelu
kuću i redom razbija prozore. Slika izaziva nelagodu, dobrim dijelom zato što
nam pomalo sviće da se razbijeni prozori ne nalaze ni u Mar-a-Lagou ni na
Trumpovu tornju, nego na zgradi u javnom vlasništvu, u kojoj se Trumpova
obitelj svim silama trudi ne živjeti.
Ona nam ujedno otkriva i neugodnu istinu. Svakim kršenjem etike, svakom
bezočnom laži, svakim poremećenim tvitom, ova administracija sve više lomi
i ponižava javnu sferu. Čak i ako korupcija (ili veleizdaja) u konačnici protje­
raju Trumpa iz Bijele kuće, za njim će ostati ruševine; dokaz temeljne postavke
Trumpova političkog projekta - da vlast nije samo močvara, nego je i breme,

da se ondje nema što štititi, da je privatno bolje od javnoga. 1 ako je sve to
istina, zašto ne bismo prije odlaska sve sravnili sa zemljom —metaforički, ako

ne i doslovno.
To je podsjetnik na činjenicu da bi Trumpova politička karijera bila nemo­
guća bez uništenja cjelokupne ideje javne sfere, što se odvija već nekoliko
desetljeća. A to bi bilo nemoguće bez postojanja ideje da „vlada nije rješenje
,
nego problem11 što je legendarna Reaganova izjava. Niti bi to bilo moguće da
nakon te izjave nisu uslijedila desetljeća deregulacije kojom se zapravo lega­
liziralo podmićivanje zastrašujućim svotama koje su se iz korporacija počele
slijevati u politiku.
Apsolutno je točno da je sustav korumpiran, da je sustav - močvara. I da
ljudi to znaju. Znaju da je preinačivanje pravila u korist male skupine korpo­
racijskih interesa i onog jednog postotka zapravo dvostranački proces - da je
upravo Bill Clinton deregulacijom banaka postavio temelje za kolaps 2008., da
je Obama odustao od sudskog progona bankara te da demokratski kandidat
koji se natjecao s Trumpom sigurno ne bi postupio drugačije.
Svakako je odbojno kada se samoproglašeni milijarder koji sjedi na zlatnom
tronu prodaje kao spasitelj radničke klase. Ali potpuno sumanuta izjava poput
„vjerujte mi zato što sam preveslao sustav“ mogla se prodati većem dijelu ame­
ričke javnosti samo zato što je „uobičajeno poslovanje" u Washingtonu, na koje
bi svugdje drugdje gledali kao na korupciju, postojalo još davno prije Trumpa.
I baš zato su mnogi bili sretni što su izborne programe mogli promatrati
kao kakvu mračnu zabavu. Politika je ionako već doslovno dotaknula dno,
zašto bismo se onda trudili zaštititi je od babaroga poput Trumpa? Ionako je
sve to septička jama, pa neka igre počnu. Kao stanovnica Toronta već sam
jednom doživjela takvu patologiju. Naš bivši gradonačelnik, Rob Ford, bio je
neka vrsta lokalne inačice Trumpa. Ford, koji je umro 2016. godine, stvorio je
doslovno performerski imidž koji je bilo nemoguće posramiti - jer besramnost
je pretvorio u osobni brend. Nije ga dotuklo ni to što su ga snimili dok je pušio