Page 35 - Naomi Klein - "Ne" Nije Dovoljno

zapravo smisao njegova brenda. Sada može ponuditi to isto svima onima koji
plaćaju, ali kao stvarnost.
Trumpovo vlasništvo nad Mar-a-Lagom priča je za sebe. Desetljeće prije
nego što je Trump otkupio posjed, 1985. godine, njegova vlasnica Marjorie
Merriweather Post, pripadnica visokog društva, ostavila je posjed američkoj
vladi u nadi da bi ga se moglo iskoristiti kao predsjedničko odmaralište ili kao
„Zimsku Bijelu kuću“. No nijedan se predsjednik nije koristio njime, pa ga
je država vratila. Mnogo prije izbora 2016., Trump je uživao hvastajući se da
živi u kući namijenjenoj predsjednicima. Nakon izbora 2016., san je postao
stvarnost - ili je riječ o stvarnosti koju je potpuno progutala Trumpova fanta­
zija? Kao i sa svime u vezi s Trumpom, teško je točno reći. Trump svoj posjed
u Palm Beachu može nazvati „Zimskom Bijelom kućom“ ili „Južnjačkom
Bijelom kućom“, ali takvo što, naravno, ne postoji. Bijela kuća javna je institu­
cija. Mar-a-Lago i dalje je privatni, profitni klub, rezerviran samo za članstvo,
čiji prihodi idu izravno Trumpu i njegovoj obitelji.

Svaki predsjednik koji bi odbio prodati svoje poduzeće suočio bi se s mogućim
sukobom interesa, s obzirom na to da potezi američke vlade mogu utjecati na

sve —od cijena dionica pa do, kao što ćemo vidjeti u nekim sljedećim poglav­
ljima, cijena nafte. Ali brendirane kompanije poput Trumpove posve su druga
priča. Sukobi interesa nisu povezani samo s određenim potezima ili djelova­
njima. Točnije bi bilo reći da su sukobi sveprisutni i neprekidni, ukorijenjeni
u činjenicu Trumpa kao predsjednika. Razlog je tomu što vrijednost brendova
životnog stila bjesomučno raste i pada ovisno o prostoru koji zauzimaju unutar
kulture. Stoga sve ono što pojačava nazočnost Donalda Trumpa, kao i percepciju
njega kao svemoćnoga, aktivno podiže vrijednost Trumpova brenda, a time i
cijenu koju klijenti moraju platiti da bi ih se povezivalo s njim: za postavljanje
njegova imena na novi stambeni blok ili, u nešto manjoj mjeri, igranje golfa
na njegovu terenu ili pak kupnju jedne od njegovih kravata.
I nema naznaka da Trump odustaje od potpunog iskorištavanja te činjenice.
Kako je New York Times objavio u travnju 2017.: „Tvrtka gospodina Trumpa,
kojom sada upravljaju dvojica njegovih sinova, zaprimila je 157 zahtjeva iz 36
različitih zemalja za korištenjem njegova imena kao zaštitnog znaka.“

Što to prodaju Trumpovi dječaci?

U siječnju 2017. godine sin Donalda Trumpa, Eric, otputovao je u Urugvaj kako
bi se sastao s građevincem koji kupuje pravo na korištenje Trumpova imena na
svom novom neboderu. U to vrijeme bjesnio je javni skandal izazvan troško­
vima kojima američki porezni obveznici plaćaju Tajnu službu i druge državne

dužnosnike koji su s Ericom pošli na taj put —oko 100.000 dolara hotelskih
troškova, što je izravno javno subvencioniranje Trumpovih privatnih poslova.