Page 36 - Naomi Klein - "Ne" Nije Dovoljno

No, onaj veći skandal skriva se u razlogu zbog kojega su se uopće uputili u
Urugvaj - reklamirati Trumpov brend, kojemu je vrijednost neizmjerno porasla,
zbog činjenice da se vlasnik upravo spremao položiti predsjedničku prisegu.
A to ne govori ništa o mogućoj korupciji, od koje se vrti u glavi. Uzimajući
u obzir činjenicu da je ono što prodaju Trumpovi sinovi - Eric i Donald ml. -
zapravo efemerno (ime), kupac bi ga mogao platiti 6 milijuna dolara, ali i 60
milijuna. Tko može prosuditi kolika je prava tržišna cijena? I još važnije, tko
nam može reći kakve se to točno usluge kupuju kada privatna tvrtka plaća
milijune za najam Trumpova brenda? Vjeruju li zaista kupci da je to dodatna
vrijednost njihovome stambenom neboderu, ili pak misle da će, dodavši još
5 milijuna dolara, možda biti povlašteni u nekom budućem poslovanju koje
iziskuje prijateljske veze s Bijelom kućom? Teško je reći kako se sve to može
raspetljati. Brend vrijedi onoliko koliko su ga kupci spremni platiti. I to je
oduvijek bila privlačnost toga poslovnog modela - da se nečemu, savršeno
efemernom poput imena može pridati realna monetarna vrijednost.
Tvrtka Trump Organization izjavila je da neće sklapati nove ugovore sa
stranim izvođačima, kako bi se izbjeglo svako neprikladno djelovanje. No
to nije samo međunarodni problem. Ako američka gradska ili državna vlast
omogući Trumpovoj tvrtki porezne olakšice ili olabavi propise, čini li to zbog
uvjerenja da će upravo ta aktivnost pomoći zajednici - ili pak zato što žele nešto
od Bijele kuće? Isto vrijedi za svaku drugu vlast ili tvrtku - stranu ili domaću
- koja održava zabave na Trumpovim posjedima ili useljava u njih radnike.
Smatraju li to zaista najboljim poslovnim potezom ili se samo grebu za usluge?
Takva etička pitanja fascinantna su zato što su nevjerojatno slična skanda­
lima koji okružuju Clintonovu zakladu, što je vjerojatno pridonijelo Hillarynu
izbornom porazu. Mnogo je neugodnih pitanja o tome što su privatne tvrtke
ili strane vlasti mislile postići svojim pozamašnim donacijama Clintonovoj
zakladi. Možda je riječ o pukoj filantropiji, potaknutoj pošastima zaraznih
bolesti ili dječje pretilosti? Ili su ipak računali da će im se ulaganje isplatiti, s
obzirom na to da je Hillary Clinton bila državna tajnica koja će, vrlo vjero­
jatno, postati novom američkom predsjednicom?
Bile su to opravdane dvojbe i Trump ih se nije oklijevao iskoristiti protiv
svoje suparnice. No s novcem koji Trumpovi sinovi žanju iznajmljivanjem
očeva imena, pregovarajući o uslugama, mogućnost trgovine utjecajem poprima
sasvim nove razmjere - jer sada novac pritječe obitelji aktualnog predsjednika,
ne mogućeg predsjednika, bez ikakvih filantropskih izlika kojima se branila
Clintonova zaklada. Ne namjeravam time pravdati Clintonove - daleko od
toga. Desetljeća koja su Bill i Hillary proveli muteći etičke granice unutar
Zaklade samo su dio procesa koji je Trumpu pripremio teren za njihovo pot­
puno brisanje (više o tome u 6. poglavlju).