Page 44 - Naomi Klein - "Ne" Nije Dovoljno

život postao uistinu neizvjestan za sve izvan onih jedan posto najbogatijih.
Nakon toga se okrenuo i istu priču prodao biračima - da će Ameriku ponovno

učiniti zemljom pobjednika —iskorištavajući temeljne ekonomske zebnje i sva
umijeća podražavanja stvarnosti što ih je pokupio tijekom godina na kormilu
vrhunskog televizijskog showa. Nakon desetljeća prodavanja priručnika o boga­
ćenju, Donald Trump savršeno dobro razumije koliko se malo toga treba skri­
vati iza obećanja - o otvaranju novih pregovora o trgovinskim sporazumima

ili pak povratku proizvodnih pogona —samo ako je beznađe dovoljno snažno.

Uživanje u laži na putu do Bijele kuće

Davno prije Trumpova uspona izbori su se već bili pretvorili u zabavne emisije
kojima se podizala gledanost na kabelskim programima. Trump je samo ekspo­
nencijalno povećao faktor zabave i, posljedično tomu, gledanost. Kao veteranu
žanra bilo mu je jasno da su izbori postali inačica realityja te da će pobijediti
onaj najbolji natjecatelj (koji nužno ne mora biti i najbolji kandidat). Možda
neće dobiti u posljednjem krugu, ali barem će steći medijsko pokriće, što s
gledišta brenda opet znači pobjedu. Kada je 2000. godine Trump razmišljao o
kandidaturi za predsjednika (predomislio se), izjavio je: „Velika je mogućnost
da bih mogao postati prvi predsjednički kandidat koji će se natjecati i iz toga
izvući zaradu.11
Nakon izbora čuli smo nekoliko javnih pokajanja direktora raznih medija
koji su priznali da su pripomogli Trumpovu usponu dajući mu nesrazmjeran
dio medijskog prostora. Istina je, neizmjerno su mu pomogli, ali to nije sve.
Odgovorni su i zato što njihov najveći dar Trumpu nije bila samo količina
vremena nego i sveobuhvatan zabavni model kojim su praćeni izbori - to
beskonačno razvlačenje međusobnih drama između kandidata, uz istodobno
odbacivanje tradicionalne novinarske zadaće prekapanja po detaljima programa
i objašnjavanja načina na koji će stavovi raznih kandidata o pitanjima poput
zdravstvene skrbi i regulatorne reforme utjecati na živote birača.
Web-stranica Tyndall Report otkriva da su tijekom cijele izborne kampanje
tri glavna večernja informativna programa potrošila samo 32 minute na „izvje­

štavanje o problemima11- što je pad s već ionako jadnih 220 minuta tijekom
izbora 2008. godine. Ostatak emisija sveo se na reality program s temom tko
vodi i gdje prema anketama. Milijunsko gledateljstvo dobilo je iznimno zabavan
program. (To je vjerojatno razlog zbog kojega su francuski mediji gotovo u stopu
slijedili znakovito sličan scenarij tijekom iznimno rizičnih izbora 2017. godine)
Ovo vrijedi podvući: Trump nije stvorio problem - on ga je iskoristio. I
budući da konvencije lažne stvarnosti shvaća bolje od ikoga, igru je podigao
na posve novu razinu.