Page 88 - Naomi Klein - "Ne" Nije Dovoljno

nakrcavši vladu individuama kojima je jedina kvalifikacija za obavljanje držav­
ničkih poslova bilo golemo, često naslijeđeno bogatstvo.
Trump je izjednačavanje bogatstva s magičnim moćima proširio i na čla­
nove vlastite dinastije, povjerivši svome zetu, Jaredu Kushneru (građevinskom
poduzetniku iz milijunaške obitelji) tolike važne zadaće da se sve ubrzo pre­
tvorilo u medijsko izrugivanje. Popis njegovih dosadašnjih zadaća - mir na
Bliskom istoku, samit s Kinom u Mar-a-Lagou, nadzor američkog djelovanja
u Iraku, pretvaranje državne uprave u poduzeće - natjerao je kolumnista New
York Timesa, Franka Brunija, da se upita: „Zašto mu ne skrojimo još crveni
plašt, navučemo triko i nalijepimo mu stilizirano ‘S’, pa tako riješimo sve pro­
bleme? Superjared se vinuo u nebesa."
Možda bi donekle umirilo duhove kada bi se taj kompleks milijardera-spasi-
telja moglo pripisati Trumpovu mozgu zaraženom Tvvitterom, ili pak njegovim
savjetnicima iz Zaklade Heritage, kao i njihovom randijanskom klanjanju
„slobodnom poduzetništvu" i ljudima koji grade visoke zgrade. No činjenica
je da ni Trump ni Kushner nisu prvi koji vjeruju kako im golemo bogatstvo
pridaje supermoći iz stripova, kao ni prvi koji su bili ohrabrivani u toj zabludi.
Već dva desetljeća liberalne elite okreću se klasi milijardera kako bi riješile
problem koji smo pokušavali riješiti zajedničkim djelovanjem i snažnim javnim
sektorom - ta se pojava katkad naziva „filantrokapitalizmom". Direktori i zvi­
jezde milijarderi —Bill Gates, Richard Branson, Michael Bloomberg, Mark

Zuckerberg, Oprah te uvijek (nije baš jasno zašto) Bono - ne smatraju se samo
običnim ljudima nadarenima u svojim područjima koji su, tako je ispalo, spo­
sobni zaraditi jako mnogo novca, nego polubogovima. Business Insider objavio
je 2011. tekst „Deset načina na koji Bill Gates spašava svijet" - savršen koncen­
trat golemih moći i odgovornosti pridruženih, ili projiciranih, na tu sićušnu
kliku i njihove karitativne zaklade.
Sama Gatesova zaklada vrijedi 40 milijardi dolara te je najveća karitativna
udruga na svijetu. U ključnim područjima, među kojima su poljoprivreda u
Africi, zarazne bolesti i obrazovni sustav u SAD-u, moć Zaklade na razini je
one kakvu imaju Ujedinjeni narodi i američke državne agencije. No unatoč
toj dosad neviđenoj moći, unutarnji ustroj Zaklade i njezine aktivnosti zlo­
kobno su skrivene, a ključne odluke donose Bili i njegova supruga Melinda,
njegov otac William Gates i njihov prijatelj-milijarder Warren Buffett (takav
nepotizam u zapošljavanju ravan je onome Trumpovih). Vrijedi zapamtiti da
se Gatesa nije oduvijek smatralo spasiteljem svijeta. Devedesetih godina mnogi
su ga smatrali korporacijskim zločincem, poznatim po izrabljivačkoj praksi i
monopolističkom grabežu prava na softver. Zatim se, munjevitom brzinom, pre­
obratio u globalnog superjunaka, sposobna vlastoručno razriješiti najzakučastije
društvene krize. Nije važno je li Gates imalo stručan za ta područja, ili to što
su mnogi čudotvorni pripravci iz Gatesove zaklade za sobom ostavili pustoš.