Page 89 - Naomi Klein - "Ne" Nije Dovoljno
P. 89
Gates i njegova bratija mlijardera-spasitelja dio su takozvane „klase iz Davosa“,
koja je naziv dobila prema godišnjem sastanku održavanome na vrhu planine u
švicarskom gradu Davosu. Riječ je o neopisivo čvrsto povezanoj mreži bankara
i tehnoloških milijardera, izabranih državnika kojima takvi interesi odgovaraju
te holivudskih zvijezda koji cijelom događaju daju glamurozan sjaj. Primjerice,
na samitu 2017. Shakira je govorila o svom humanitarnom radu posvećenom
obrazovanju u Kolumbiji, dok je slavni kuhar Jamie Oliver opisivao svoj plan
za borbu protiv dijabetesa i pretilosti. Gates se, kao i obično, istaknuo objavom
da će on i partneri utemeljiti novu zakladu koja će se s pomoću 460 milijuna
dolara boriti protiv širenja zaraznih bolesti.
Moć klase iz Davosa dosiže vrhunac devedesetih godina dvadesetoga sto
ljeća, kada su počasni članovi postali američki predsjednik Bill Clinton i bri
tanski premijer Tony Blair. Nakon isteka mandata, Blair i Clinton nastavili
su suradnju. Clintonova zaklada utemeljila je globalnu inicijativu „Davos na
Hudsonu'1 koja se svodi na neprekinutu paradu oligarha koji, umjesto da pla
,
ćaju poštenu poreznu stopu, radije objavljuju javnosti svoje planove o tome
kako će, zato što su dobra srca, popraviti svijet.
Clintonova zaklada mnogima se čini kao utjelovljenje javnog spoja
Demokratske stranke - tradicionalne stranke radništva i sindikata - i najbo
gatijih na svijetu. Njezina zadaća mogla bi se opisati ovako: našim planetom
kulja toliko privatnog bogatstva da se svaki problem, bez obzira na to koliko
velik, može riješiti uvjeravanjem superbogatih da postupe ispravno i potroše
nešto sitniša.
Prirodno je da su oni koji će ih u to uvjeriti upravo Clintonovi, najveći
pregovarači i posrednici, s pomoću prve lige zvijezda.
Onima iznutra, naravno, sve to čini se dostojno i pravedno. Ostatku svijeta
cijela klasa iz Davosa počela je simbolizirati ideju da je uspjeh tulum na koji
nisu pozvani te su počeli shvaćati da je porast njihova bogatstva i moći na neki
način povezan s rastom dugova i nemoći, kao i sve većim rizikom u kojem se
našla budućnost njihove djece. Činjenica da su političari koji su obećali štititi
interese radništva toliko povezani s klasom iz Davosa samo je razbuktala gnjev.
Rasprava o tome kako je Barack Obama primio 400.000 dolara za govor pred
publikom iz Wall Streeta mora se sagledati u tom kontekstu.
Trump se nije petljao s ekipom iz Davosa (ruku na srce, pljuvao je po njima);
njegov je predsjednički mandat užasnuo mnoge iz tog bajnog, liberalno okre
nutog svijeta. Ipak, presedani nastali djelovanjem te planinarske filantropije
dio su razloga zbog kojega je Trumpu postalo jasno da se i on može natjecati,
a milijunima Amerikanaca da trebaju glasati za čovjeka čija je jedina kvalifi
kacija za to radno mjesto njegovo bogatstvo. Nije samo riječ o tome tko je sve
dao glas Trumpu. Mnogi od nas koji nikada ne bismo glasovali za njega otu
pjeli smo već na tvrdnju da netko s debelim računom (ili brojnim računima,
većinom skrivenima u inozemstvu) znači da je taj netko neopisivo stručan.