Page 83 - Naomi Klein - "Ne" Nije Dovoljno

pokret koji je obuhvaćao desetke država i sektora te spajao neprofitne udruge,
radikalne anarhiste, starosjedilačke zajednice, crkve, sindikate i još mnoge
druge. Bio je čudan, ideološki raspršen, nesavršen - no bio je masivan i, barem
privremeno, dovoljno snažan da ostvari neke važne pobjede.
Na određen, bitan način, zamalo je postao neka vrsta labave koalicije
potrebne za napad na trenutačnu pseudonarodnu desnicu. Dakle, sada je dobar
trenutak da se revidiraju pouke uspona našeg pokreta - kao i njegove propasti.
Jer da je pokret bio sposoban svoju silinu s ulice preobraziti u višestruke poli­
tičke pobjede, Trumpu i njegovom korporacijskom kabinetu bilo bi nemoguće
suprotstaviti se gnjevu izazvanom nepoštenim globalnim trgovinskim pravi­
lima i skrivati se pod plaštem „poštene trgovine".
Kasnih devedesetih i prvih godina dvadeset prvoga stoljeća, od Londona
do Genove, Mumbaija, Buenos Airesa, Quebeca i Miamija nije bilo moguće
organizirati neoliberalni ekonomski samit a da ne dođe do prosvjeda. To se
dogodilo i u Seattleu tijekom samita Svjetske trgovinske organizacije, kada su
prosvjednici potpuno blokirali grad i onemogućili sastanke. Kao i nekoliko mje­
seci kasnije tijekom godišnjih konferencija Međunarodnog monetarnog fonda
i Svjetske banke u Washingtonu, tijekom okupljanja zagovornika Američke
zone slobodne trgovine - sporazuma koji bi obuhvatio sve zemlje od Aljaske

do Ognjene zemlje. Taj pokret nipošto nije bio minoran —do srpnja 2001. na
ulicama Genove tijekom samita G8 protestiralo je oko 300.000 ljudi.
Za razliku od današnjih ultranacionalističkih desničarskih pokreta koji
rogobore protiv „globalizma", mi smo se ponosili internacionalizmom svoga
pokreta i koristili se tada još mladim internetom kako bismo se s lakoćom orga­

nizirali bez obzira na granice —preko mreže i uživo. Nalazeći dodirne točke u
sve većoj nejednakosti koju stvaraju ti sporazumi te njihovom pljačkom javne
sfere u svim našim državama, zahtijevali smo otvaranje granica svima, libe­
ralizaciju medicine, sjemenarstva i svih ključnih tehnologija - od restriktivne
zaštite patenata do mnogo strožeg nadzora nad korporacijama.
Zapravo, pokret je okupila ideja iskonske demokracije - od lokalne do glo­
balne - protiveći se onome što smo nazivali „korporacijskom vladavinom". Taj
je okvir danas prisutniji nego ikada. Nismo se, naravno, bunili protiv trgovine;
civilizacije su oduvijek razmjenjivale dobra preko granica, i tako će uvijek biti.
Bunili smo se zbog načina na koji su se transnacionalne institucije koristile
trgovinskim sporazumima kako bi globalizirale programe koji su pogodovali
korporacijama i bili neopisivo unosni malenoj skupini zainteresiranih, ali trajno
su nagrizali velik dio onoga što je dotad bilo javno i zajedničko - sjemenje,
pravo na vodu, javno zdravstvo i još mnogo toga.
Jedan od prvih sukoba koji je upozorio što je sve na kocki dogodio se između
bolivijskoga grada Cochabambe i američke korporacije Bechtel. U sklopu
pokušaja privatizacije gradskih službi, Bechtel je dobio ugovor za upravljanje
lokalnim sustavom opskrbe vodom. Zbog toga su cijene te najosnovnije usluge