Page 94 - Naomi Klein - "Ne" Nije Dovoljno
P. 94

kandidature  svodila  se  na  proširivanje  granice  onoga  što  se  smatralo  poli­
       tički mogućim -  dakle, gdje je ta smionost kada je u pitanju rasna jednakost?
       „Spektakl socijalističkog kandidata koji se protivi odštetama kao izvoru raz­
       dora (malo je političkih oznaka u američkome umu koji izazivaju veću podjelu
       od riječi ‘socijalista’)  može se usporediti samo sa Sandersovom neuvjerljivom
                                  '
       pozom  političkog pragmatičara1,  pisao  je.  (Unatoč oštroj  kritici,  Coates  je
       javno izjavio kako bi na predizborima glasovao za Sandersa, prvenstveno zato
       što je „najbolja prilika koju imamo u utrci“.)
          Michelle Alexander,  autorica  knjige  The New Jim  Crow,  javno  je  ustala
       protiv Hillary Clinton  tijekom predizbora,  tvrdeći da njezina postignuća na
       područjima kaznenog zakona  i socijalne skrbi  ne zaslužuju crnačke glasove.
       No također je odlučila javno ne podržati Sandersa. Najvažnija poruka izbora
       2016., kako mi je rekla: „Ako naprednjaci smatraju da mogu dugoročno pobi­
       jediti bez istinskog povezivanja s Crncima i ozbiljnijeg poimanja rasne povijesti,
       onda im je bolje da zapišu broj  Elona Muška i počnu planirati preseljenje na
       Mars, jer ovaj će planet otići kvragu.“
          Tu pouku  moramo što  prije prihvatiti. Jer ako lijevi građanski  i  narodni
       kandidati nastave promašivati, a demokrati nastave kandidirati predstavnike
       establišmenta, onda s punim pravom možemo očekivati da će ratoborna desnica
       i dalje pobjeđivati.



       Toksični  koktel  posvuda  u  svijetu

       Trump je grmio: Sve je pakao. Clintonova je odgovorila: Sve je dobro —moramo

       sve samo malo prekrojiti i poboljšati inkluziju. „Ljubav nadjačava Mržnju" -  tako
       je glasio njezin zadnji slogan.  No ljubav sama nije dorasla zadaći -  potrebno
       joj je nešto snažnije da joj pomogne; poput, recimo, pravde.
          Kao kandidatkinja, Hillary Clinton nije bila u poziciji obratiti se rastućem
       narodnom  gnjevu  koji  karakterizira  naše doba.  Ona je  pripomogla sklopiti
       trgovinske  sporazume  poput TPP-a,  koji  mnogi  smatraju  prijetnjom;  prva
       Clintonova administracija deregulirala je banke i tržište vrijednosnica, pola-
       žući tako temelje za financijski slom (nikad nije podigla glas protiv toga, što­
       više primila je velike honorare za predavanja upravo od banaka). Pokušala je
       prijeći preko problema... ishod nam je dobro poznat.
          U nedostatku napredne alternative, Trump je imao slobodne ruke povezati
       se sa skeptičnim  biračima govoreći:  „Osjećam vašu  patnju.  Vi  ste  izigrani."
       Tijekom kampanje skretao je dio gnjeva na korporacije -  što je najvećim dijelom
       sada zaboravljeno.  Najveći dio gnjeva sačuvao je za razne rasističke babaroge
       koje je izmislio -  imigranti će vas silovati, muslimani dolaze s bombama, crni
       aktivisti ne poštuju naše zakone, crni predsjednik koji je zasrao sve.
          Brexit se poigravao tim istim toksičnim koktelom stvarne ekonomske patnje
       i istinski narušene demokracije u kombinaciji s pravima koja su se pozivala na
   89   90   91   92   93   94   95   96   97   98   99